Čak šest zakona u Hrvatskoj regulira obvezu izdavanja i sadržaj računa za prodana dobra odnosno usluge.
Hrvatski se poduzetnici moraju s jedne strane brinuti o pravilnom postupanju u odnosu na kupca, bilo da je kupac drugi poduzetnik bilo da je krajnji potrošač, a s druge strane o ovlaštenjima državnih tijela koja ih kontroliraju i nadziru primjenu tih propisa.Četiri zakona koja uređuju tu materiju u izravnoj su mjerodavnosti Porezne uprave, kao dijela Ministarstva financija. To su Opći porezni zakon, Zakon o porezu na dodanu vrijednost, Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom i Zakon o porezu na dohodak. Dakako, svaki od tih zakona ima i provedbene propise, koji su u pravilu detaljniji i opsežniji od samih zakona. Peti je Zakon o računovodstvu, čiju primjenu također nadzire Ministarstvo financija, a za trgovačka društva važne su i odredbe o minimalnom sadržaju poslovnih papira uređene Zakonom o trgovačkim društvima.
Novosti od 1. srpnja Za sve su porezne obveznike obveza izdavanja računa i izuzeće od te obveze uređeni Općim poreznim zakonom. Svaki je porezni obveznik dužan kupcu izdati račun. Propisan je i minimalni sadržaj računa za gotovinski promet. Račun mora minimalno sadržavati podatke o isporučitelju, broj i datum izdavanja računa, uobičajeni trgovački naziv isporučenog dobra ili usluge te ukupni iznos naknade koja uključuje zaračunani porez, razvrstan prema poreznim stopama. Poduzetnici koji su obveznici poreza na dodanu vrijednost moraju obvezu izdavanja i sadržaj računa prilagoditi i zahtjevima iz čl. 78. do čl. 82. Zakona o PDV-u. Osim elemenata koji su uređeni Općim poreznim zakonom oni moraju u sadržaj računa uključiti barem još osam dodatnih podataka. Između ostalih, račun mora sadržavati PDV broj isporučitelja i PDV broj primatelja isporuke, datum isporuke, jediničnu cijenu isporučenih dobara i usluga, stopu PDV-a, iznos PDV-a razvrstan prema poreznim stopama te zbrojni iznos poreza i naknade. Računi koje izdaju obveznici koji PDV plaćaju prema ispostavljenim računima više ne moraju imati oznaku R-1, ali fizičke osobe koje PDV plaćaju prema naplaćenim računima i nakon 1. srpnja 2013. na svojim izlaznim računima moraju navoditi oznaku R-2 i uz to posebnu napomenu iz koje je vidljivo da su obveznici plaćanja PDV-a prema naplaćenim naknadama.
Pojednostavljeni račun Novi Zakon o PDV-u poznaje i tzv. pojednostavljeni račun s manje obveznih elemenata koji se može izdati za isporuke do iznosa 700 kuna. Zakon o PDV-u od 1. srpnja 2013. uvodi i obvezu iskazivanja novčanih iznosa u kunama, čak i kada je riječ o računima koji se izdaju za isporuke u druge države članice EU i u treće države. Nije zapreka ako se uz iznose iskazane u kunama navode i iznosi u bilo kojoj drugoj valuti. U svim slučajevima kad obveznik PDV-a izdaje račun za isporuku koja je oslobođena PDV-a ili se PDV ne plaća zato što se porezna obveza prenosi na kupca na računu treba u posebnoj napomeni navesti članak Zakona o PDV-u temeljem kojega je izdan račun bez poreza. Poduzetnici koje obvezuje Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom, a to su svi obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, moraju sadržaj izlaznih računa uskladiti i s tim propisom, što znači da moraju poštovati odredbe o načinu numeriranja računa trodijelnim oznakama, uvažavajući pravilo slijednosti za koje su se opredijelili u općem aktu (račune mogu numerirati prema poslovnim prostorima ili prema naplatnim uređajima), u sadržaj računa moraju uvesti i podatke o vremenu izdavanja (sat i minuta), oznaku operatera koji je izdao račun, oznaku načina plaćanja, a za račune podložne postupku fiskalizacije još i zaštitni kod izdavatelja računa i jedinstveni identifikator računa koji dodjeljuje Porezna uprava.
Može bez pečata Prema Zakonu o računovodstvu, račun kao vjerodostojna isprava mora sadržavati podatke koji stručnoj osobi omogućavaju da iz te isprave spozna sadržaj evidentiranoga poslovnog događaja. Zakon o računovodstvu čak određuje obvezu osobe ovlaštene za zastupanje poduzetnika ili osobe na koju je prenesena ovlast da potpisom potvrdi da je isprava vjerodostojna i uredna. Račun ne mora imati pečat poduzetnika koji ga je izdao.Ako uza sve nabrojano uzmemo u obzir i zahtjeve iz Zakona o trgovačkim društvima kojima se uređuje obvezan sadržaj poslovnih papira svih pravnih oblika trgovačkih društava i trgovca pojedinca, proizlazi da nije jednostavno ni nabrojiti sve obvezne elemente računa. Gotovo je suvišno reći da se u takvoj normativnoj regulativi poduzetnici teško snalaze, pa se događaju povrede propisa koje nerijetko nisu uzrokovane namjernim izbjegavanjem zakonskih obveza.