Obiteljska poduzeća ne trebaju imati bolji tretman od drugih, ali je potrebno razumjeti specifičnosti obiteljskog poduzetništva i onda u skladu s tim oblikovati razne politike i programe koji im pomažu uspješnije rješavati problema koji proizlaze iz tih specifičnosti.
Ključna je to poruka predavanja Slavice Singer, voditeljice smjera Poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, kojeg će održati na 4. konferenciji o Budućnosti obiteljskih tvrtki 5. travnja u Zagrebu. Kroz svoje izlaganje pod naslovom Koje informacije trebaju Vladi za bolji tretman obiteljskog poduzetništva? obradit će neke specifičnosti obiteljskog poduzeća. Jedna od istaknutih je u isprepletanju obiteljskih i poslovnih odnosa što dovodi do drugačijih odnosa unutar poduzeća i unutar obitelji nego što je to u ne-obiteljskim poduzećima.
Ono po čemu se razlikuju obiteljska poduzeća je oblikovanje odnosa između članova obitelji angažiranih u poduzeću i ostalih zaposlenih (ne-članova obitelji) – od kriterija zapošljavanja, plaća do napredovanja. Postoji i specifičnost odnosa unutar obitelji – tj. između članova obitelji koji rade u obiteljskom poduzeću i onih koji ne rade u tom poduzeću. Neznanje kako taj karakterističan odnos ugraditi u uspješni upravljački i organizacijski oblik koji će osigurati održivost obiteljskog poduzeća velika je opasnost za cijelo gospodarstvo, jer veliki dio poduzeća su obiteljskog karaktera.
Državi nije svejedno hoće li poduzeća biti manje ili više uspješna u svojoj održivosti, a naročito ako ta održivost dolazi u pitanje zbog neznanja kako upravljački i organizacijski rješavati konflikte koji proizlaze iz te specifičnosti odnosa u obiteljskom poduzeću. Zbog toga je potrebno izgraditi znanja za oblikovanje upravljačkog i organizacijskog modela, a to je ono što nedostaje u Hrvatskoj. Ako je obrazovna politika u domeni države, onda je to najvažnije područje u kojem bi država trebala intervenirati.