Hrvatsko je gospodarstvo u ekonomskoj stagnaciji unatoč nekim pozitivnim naznakama: zaustavljanju gospodarskog pada, rastu izvoza, industrijske proizvodnje i osobne potrošnje te dobrim rezultatima turističke sezone. Drugim riječima, rast je u ovoj godini prije svega posljedica povećane inozemne potražnje zbog trenda rasta zemalja Europske unije s kojom najviše trgujemo, a ne aktivne makroekonomske politike i stvaranja stabilnije i povoljnije poslovne klime ili toliko potrebne promjene modela postojeće nacionalne ekonomske politike.
Sve dok gospodarski rast ne prijeđe stopu od tri do četiri posto, koliko je potrebno samo za otplatu kamata, ne možemo govoriti o rastu i razvoju.
Prenošenje problema i rizikaU sljedeću godinu, 2016., prenose se, nažalost, svi strukturni problemi i rizici iz recesijskih godina, tijekom kojih smo izgubili više od 12 posto BDP-a, koje nismo uspjeli riješiti ili umanjiti. Prije svega mislim na visok proračunski deficit koji, prema prognozama Europske komisije, ni do 2017. nećemo uspjeti svesti na Maastrichtom dopuštenih tri posto BDP-a. Štoviše, ove i iduće dvije godine bit ćemo zemlja s najvišom razinom proračunskog manjka od svih zemalja EU. Visok deficit gura pak javni dug na dugoročno neodržive razine iznad 90 posto BDP-a s visokim obvezama plaćanja kamata koje ograničavaju mogućnost budućeg rasta. Drugim riječima, uza stopu od 1,7 posto, koliko se predviđa rast BDP-a, Hrvatska bi tek za sedam godina dostigla razinu koju je ostvarila 2008. Kakva će biti 2016., ovisi o vlastitim sposobnostima vođenja gospodarske i razvojne politike, ali i o kretanjima u okružju o kojima smo kao malo i otvoreno gospodarstvo uvelike ovisni. Povoljna je okolnost što se očekuje nastavak rasta Europske unije, s kojom obavljamo većinu vanjskotrgovinske razmjene. Istodobno, međutim, rastu rizici povezani s gospodarskom situacijom u Kini i Rusiji, očekuje se postupno dizanje američkih kamatnih stopa, pa tako i promjene u tokovima kapitala; veliki su i geopolitički rizici (Rusija, Sirija, Ukrajina). Da ne govorim o izbjegličkoj krizi za koju ne postoji sveobuhvatna analiza o stvarnim razmjerima troškova i šteti koju je izazvala. Poznat je dio štete, i to one koja je nastala blokadom granice sa Srbijom i koja je u različitim oblicima trajala tjedan dana. Međutim, u slučaju nastavka ili intenziviranja izbjegličke i migrantske krize dugoročne bi posljedice mogle biti znatno veće, a doći će do izražaja tek idućih godina.
Očekujem pozitivne pomakeU takvim okolnostima nacionalna ekonomska politika mora ozbiljno i odgovorno raditi na povećanju efikasnosti sustava, mora omogućiti stabilnost sustava reformama kako se gospodarstvo i društvo u cjelini ne bi dalje uništavali. Komora je na vlastitom primjeru pokazala da je moguće u kratkom roku provesti strukturne reforme i prilagoditi se onima koji su nositelji gospodarskog razvoja, zbog kojih i postoji. Sustav jednostavno mora prestati biti teret i postati partner gospodarstvu. Treba vratiti povjerenje u ekonomski i politički sustav. Tako će se pridonijeti povećanju konkurentnosti, proizvodnje i zaposlenosti, smanjiti proračunski manjak i ublažiti tempo javnoga duga, odnosno mora se ne samo smanjiti državna potrošnja nego i restrukturirati proračun tako da podupire dugoročni rast. Tako se postavljaju temelji održivog rasta. Poslovni se sektor tijekom krize kontinuirano prilagođavao novonastaloj situaciji, velikim dijelom restrukturirao je svoje poslovanje te formirao pretpostavke za rast i razvoj. To očekuje i od države, i to tako da ga u tome podupre provedbom odlučnih reformi i stvaranjem preduvjeta za gospodarski rast uz jasnu viziju i strategiju društvenog i gospodarskog razvoja, kreativno i stabilno poslovno okružje, internacionalizaciju hrvatskoga gospodarstva te osiguranje demografskog opstanka. Drugim riječima, nadam se da smo danas kao društvo zreli i svjesni posljedica koje nam je donijela promašena ekonomska politika u posljednjih dvadeset godina i očekujem da će se političko težište napokon pomaknuti prema poticanju gospodarskog razvoja i poduzetništva, što uza stabilan makroekonomski okvir podrazumijeva jasan i stabilan zakonodavni okvir, deregulaciju, bolje iskorištavanje fondova Europske unije, prilagodbu obrazovnog sustava potrebama gospodarstva te poticanje inovativnosti i povezivanje znanosti, istraživanja i razvoja s potrebama gospodarstva. Stoga u sljedećoj godini očekujem pozitivne pomake u izgradnji povoljnijega poslovnog okružja te provedbu snažnijih strukturnih reformi.