Iako Zakonom o porezu na dodanu vrijednost koji je na snazi od 1. srpnja 2013. godine nije izmijenjena veličina oporezivoga godišnjeg prometa kao praga za obvezan ulazak u sustav PDV-a, položaj malih poduzetnika ipak je izmijenjen u odnosu na propise o PDV-u koji su se primjenjivali do 30. lipnja 2013. godine. Poslovni subjekti koji u prethodnoj kalendarskoj godini nisu imali isporuke veće od 230.000 kuna ne moraju biti obveznici PDV-a, osim ako to sami zatraže.
Za te se poslovne subjekte koji nisu obveznici PDV-a uobičajio naziv ‘mali poduzetnici‘. Mali poduzetnici nisu upisani u registar obveznika PDV-a, oni na svojim izlaznim računima ne zaračunavaju PDV, samo su dužni u napomeni navesti članak Zakona iz kojeg to proizlazi. Od 1. srpnja 2013. godine na računima se treba pozvati na čl. 90. st. 2. Zakona o PDV-u. Mali poduzetnici nemaju pravo na pretporez, tako da u poreznom smislu imaju položaj izjednačen s krajnjim potrošačima.
Nabava iz zemalja EU
Prag za ulazak u sustav PDV-a nije izmijenjen, ali su i za malog poduzetnika nastupile neke novosti. Naime, od 1. srpnja 2013. i mali poduzetnik smatra se poreznim obveznikom u slučaju kad nabavlja dobra iz druge države članice EU, uz uvjet da je u prethodnoj ili u tekućoj godini nabavio dobra čija vrijednost prelazi 77.000 kuna (prag stjecanja), odnosno ako se odrekao praga stjecanja. Na primjer, ako je iz druge države članice EU u 2013. godini nabavio dobra u vrijednosti 40.000 kuna, a u istoj godini namjerava nabaviti za još 40.000 kn, tako da će drugom transakcijom premašiti propisani prag stjecanja, prije te druge transakcije dužan je registrirati se za potrebe PDV-a i od Porezne uprave zatražiti porezni broj registriran u bazi podataka VIES. To nije upis u registar obveznika PDV-a, već samo registracija u svrhu obavljanja transakcija na jedinstvenom tržištu EU, kako bi se ostvarilo temeljno načelo plaćanja PDV-a prema kojem se dobra opore-zuju u državi u koju su otpremljena.
Kad bi riječ bila o poduzetniku koji je u 2012. godini imao nabavke dobara iz drugih država članica u iznosu većem od 77.000 kn, on se već pri prvoj nabavci dobara koju obavlja nakon 1. srpnja 2013. mora registrirati za potrebe PDV-a.
Usluge bez praga
Identične obveze ima mali poduzetnik koji od dobavljača iz druge države članice EU ili iz treće države nabavlja usluge za koje je mjesto oporezivanja određeno prema sjedištu primatelja usluge. Prag stjecanja ne odnosi se na usluge, pa je poduzetnik dužan na svaku uslugu koja se oporezuje u Hrvatskoj platiti PDV u hrvatski proračun. Jednako kao kod stjecanja dobara iz drugih država članica EU, za taj je mjesec mali poduzetnik dužan Poreznoj upravi dostaviti PDV obrazac. Ako su usluge primljene iz drugih država članica EU, tada uz obrazac PDV treba dostaviti i obrazac PDV-S. Ako su usluge primljene iz trećih država, dostav-lja se samo obrazac PDV.
Dakle, iako nije stalni obveznik PDV-a, mali poduzetnik dužan je za mjesece u kojima mu nastaje obveza plaćanja PDV-a prema ulaznim nabavkama dobara iz EU, odnosno nabavkama usluga iz država članica EU i iz trećih država, dostavljati propisane PDV obrasce. To je važna novost od 1. srpnja 2013. godine. Dakako, mali poduzetnik nema pravo na pretporez i njemu je plaćeni PDV-a izdatak koji povećava nabavnu cijenu kupljenih dobara odnosno primljenih usluga. S obzirom na to da se izvješća koja dostavlja Poreznoj upravi moraju temeljiti na poreznim evidencijama, to automatski uključuje i obvezu vođenja posebnih evidencija za primljene isporuke dobara i usluga za koje su dobavljači iz drugih država članica EU ili iz trećih država na hrvatskog poduzetnika prenijeli obvezu obračunavanja PDV-a.
Vani nije ‘mali‘
Novosti su i u slučaju kad mali poduzetnik obavlja uslugu naručitelju sa sjedištem u inozemstvu, bilo u dru-goj državi članici EU ili u trećoj državi, a riječ je o usluzi koja se oporezuje prema sjedištu primatelja usluge. Mali poduzetnik ne zaračunava PDV, ali se na izlaznom računu neće pozvati na činjenicu da je mali poduzetnik (neće se u napomeni pozvati na čl. 90. st. 2. Zakona o PDV-u), nego će prenijeti obvezu plaćanja PDV-a na primatelja usluge u drugoj državi (čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u i engleski izraz ‘revers charge‘). To stoga što se isporučitelj usluge samo u Hrvatskoj smatra malim poduzetnikom, ali kad te usluge prodaje na inozemnom tržištu, tada je izjednačen s drugim poduzetnicima.
Zato se na izlaznom računu i ne poziva na činjenicu da je mali poduzetnik, nego prenosi poreznu obvezu na inozemnoga kupca. Opisane novosti važne su samo malim poduzetnicima koji imaju poslovne odnose s do-bavljačima dobara iz drugih država članica EU odnosno s dobavljačima i kupcima usluga u inozemstvu. Za male poduzetnike koji posluju samo u Hrvatskoj, kojima su svi kupci i dobavljači u tuzemstvu, nema promjena.