Boris Koljčicki: Meteorolog-amater čije su prognoze pratili milijuni

Boris Koljčicki, ruski emigrant i meteorolog-amater koji je desetljećima objavljivao dugoročne vremenske prognoze u jugoslavenskim medijima, umro je 24. kolovoza 1989. u Splitu u 89. godini. Pokopan je sljedećeg dana na groblju Lovrinac. 

Iza sebe je ostavio reputaciju čovjeka čijim su se prognozama ravnali poljoprivrednici, izletnici, turisti i mladenci. Njegove vremenske procjene objavljivali su i hrvatski mediji, među njima i Večernji list, a ime Koljčicki postalo je sinonim za dugoročnu prognozu vremena. 

Svadbe, žetve i berbe 'prema Koljčickom'

Danas, kada su vremenske prognoze dostupne na svakom mobitelu, teško je zamisliti koliki su utjecaj nekada imali pojedini prognostičari. U vrijeme prije interneta, pametnih telefona i aplikacija za praćenje vremena ljudi su pažljivo pratili njihove procjene i prema njima planirali godišnje odmore, svadbe, žetve i berbe.

Koljčicki nije koristio računala, satelite ni numeričke modele. Vjerovao je u dugoročne vremenske cikluse i desetljećima je ručno bilježio podatke o oblacima, vjetrovima, temperaturama i vodostajima rijeka, na temelju kojih je izrađivao svoje prognoze. Svoju je metodu nazivao 'teorijom izravnanja': uspoređivao je vremenske obrasce i cikluse iz prethodnih razdoblja kako bi procijenio što slijedi.

Iako je objašnjavao osnovna načela svoje teorije, nije ostavio cjelovit postupak prema kojem bi se njegove prognoze mogle reproducirati. Oko njega se stvorio gotovo mitski ugled. Ljudi su više raspravljali o tome kako Koljčicki zna kakvo će biti ljeto ili zima, nego o samoj prognozi. To je dobrim dijelom objašnjavalo njegovu popularnost u vrijeme prije interneta i računalnih modela.

Sijerković i narodna meteorologija

Koljčicki nije bio jedini, ali je bio najpoznatiji. Hrvatska i bivša Jugoslavija imale su dugu tradiciju meteorologa amatera i narodnih prognostičara. Među poznatijima bili su Braco Knežević i Milan Poštić, a svako selo imalo je praktički 'svog' narodnog meteorologa. Tradicija meteorologa-amatera nije potpuno nestala. Danas veliku popularnost na društvenim mrežama uživa Dino Dundić, čije prognoze prati više desetaka tisuća ljudi.

Amaterske metode često su se razlikovale od službene meteorologije. Dok su profesionalne službe sve više koristile mjerne postaje, radare i računalne modele, amateri su se oslanjali na dugogodišnja opažanja prirode, ponašanje biljaka i životinja, smjerove vjetrova, oblačnost i različite vremenske cikluse.

Narodnu meteorologiju proučavao je i poznati hrvatski klimatolog i meteorolog Milan Sijerković. Za razliku od prognostičara amatera, Sijerković je bio znanstvenik, ali je tijekom karijere prikupio velik broj narodnih vjerovanja i tradicionalnih načina predviđanja vremena, svjedočeći kako su se ljudi stoljećima snalazili bez suvremene tehnologije.

Prognoza kao pitanje života i smrti

Važnost meteoroloških informacija danas je veća nego ikad. Nekada je prognoza bila važna uglavnom zbog poljoprivrede ili planiranja putovanja. Danas može imati i izravnu sigurnosnu ulogu. Primjerice, ribari (ne) izlaze na more u ovisnosti o meteorološkim izgledima. Zato su točne prognoze i pravodobna upozorenja danas više od praktične informacije, u pojedinim situacijama mogu biti pitanje života i smrti.

I građevna i brodograđevna industrija pažljivo prate meteorološka predviđanja, jer najveće dizalice ne mogu raditi pod jakim vjetrom. Oluja koja je 19. srpnja 2023. pogodila Zagreb srušila je 40-metarsku građevinsku dizalicu na Črnomercu, pri čemu je teško ozlijeđen operater koji je pad preživio samo čudom. Taj je događaj još jednom pokazao koliko su točne prognoze i pravodobna upozorenja važni u uvjetima sve češćih vremenskih ekstrema.  

Kad meteorolog nosi kišobran

Istodobno, nikad nije bilo više meteoroloških podataka, ali ni više dramatičnih naslova. Dok računalni modeli postaju sve precizniji, dio medija natječe se u najavama ‘ledenih prodora’, ‘temperaturnih šokova’, ‘paklenih vrućina’ i ‘povijesnih oluja’, često pretvarajući uobičajene vremenske oscilacije u dramatične priče o temperaturnim šokovima i povijesnim ekstremima.

Od vremena Borisa Koljčickog do današnjih satelita i superračunala mnogo se toga promijenilo. No jedna je stvar ostala ista: ljudi su i dalje jednako fascinirani vremenom kao i prije pola stoljeća.

A možda vrijedi i stara šala da je, unatoč svim algoritmima, radarima i umjetnoj inteligenciji, najsigurniji znak da će padati kiša i dalje onaj trenutak kada susjed meteorolog izlazi iz kuće s kišobranom.