Varaždin: Feniks koji je preživio svoj uspon i vatrenu katastrofu

Dana 20. kolovoza 1181. godine hrvatsko-ugarski kralj Bela III. u jednoj je ispravi prvi put zabilježio ime Varaždina, tada pod nazivom Garestin. Bio je to tek usputan zapis o sporu između varaždinskog župana i Zagrebačkog kaptola, no dovoljno važan da ostane zabilježen kao prvi poznati pisani trag grada koji će stoljećima igrati važnu ulogu u hrvatskoj povijesti.  

Sukob dva brata promijenio sudbinu grada

Početkom 13. stoljeća hrvatsko-ugarsko kraljevstvo potresao je sukob sinova Bele III., kralja Emerika (Mirka) i njegovog mlađeg brata Andrije. Dok je Emerik nastojao osigurati prijestolje svojoj lozi, Andrija je sanjao o vlastitoj vladarskoj grani i snažnijem položaju u Hrvatskoj.

Prema zapisima koje prenosi povjesničar Rudolf Horvat, njihove su se vojske okupile nedaleko Varaždina, na suprotnim obalama Drave. Umjesto velike bitke dogodio se dramatičan rasplet. Kralj Emerik osobno je prešao rijeku i pojavio se u taboru protivničke vojske. Hrvatski velikaši nisu se usudili ustati protiv zakonitog kralja, pa je Andrija uhićen i zatočen u Knegincu kraj Varaždina.

Gostoprimstvo za zatočenika

Prema predaji i kronikama, građani su zatočenog hercega gostili i dvorili, nastojeći mu olakšati boravak u zatočeništvu. Sudbina se ubrzo okrenula. Emerik je umro, mladi Ladislav III. nije dugo poživio, a Andrija je 1205. postao kralj Hrvatske i Ugarske.

Četiri godine poslije, 1209., Varaždinu je dodijelio povelju i status slobodnog kraljevskog grada. Mnogi povjesničari smatraju da je upravo uspomena na varaždinsko gostoprimstvo barem djelomično pridonijela odluci koja će Varaždinu otvoriti vrata velikog uspona.

Povlastice slobodnog kraljevskog grada

Status slobodnog kraljevskog grada značio je mnogo više od prestiža. Varaždinci su dobili široku gradsku autonomiju, pravo biranja vlastitog suca, slobodnog seljenja i oporučivanja te porezne povlastice.

Grad se nalazio na važnim prometnim pravcima između Panonije, Austrije i hrvatskih krajeva južno od Drave. Zahvaljujući tome postupno je izrastao u jedno od najvažnijih urbanih središta sjeverne Hrvatske.

Kad je Varaždin bio hrvatski glavni grad

Vrhunac varaždinske moći stigao je u 18. stoljeću.

Godine 1756. ban Franjo Nadasdy preselio je svoje sjedište u Varaždin. U grad dolaze najvažnije upravne ustanove, Hrvatski sabor ondje zasjeda, a Marija Terezija osniva Hrvatsko kraljevsko vijeće. Varaždin postaje političko središte Hrvatske i svojevrsni glavni grad tadašnje zemlje. 

To je razdoblje ostavilo trag koji je vidljiv i danas. Nastaju raskošne barokne palače, uređuju se trgovi i perivoji, i Varaždin je do danas ostao barokni grad.

Požar koji je promijenio povijest

Sve se promijenilo 25. travnja 1776. godine. Četrnaestogodišnjeg kmeta Jakoba Verčeka na gašenju vapna na gradskom majuru preplašila je krmača pa je sa zapaljenim duhanom pao u kup slame.

Veliki požar uništio je približno četiri petine grada. Vatra je četiri dana gutala kuće, palače i javne zgrade, a posljedice nisu bile samo materijalne. Ubrzo nakon katastrofe političko i upravno središte Hrvatske vraćeno je u Zagreb, koji će od tada postupno učvrstiti svoju vodeću ulogu.  

Teško je ne zapitati se kako bi danas izgledala Hrvatska da se taj požar nikada nije dogodio. Možda bi upravo Varaždin ostao političko središte zemlje.

Od Varteksa do novih industrija

No Varaždin se ponovno oporavio.

Tijekom 19. i 20. stoljeća izrastao je u snažno industrijsko središte. Razvijali su se tekstilna, prehrambena, metalna i drvna industrija, a grad je postao sinonim za radnu disciplinu, poduzetništvo i gospodarsku uspješnost.

Najpoznatiji simbol toga razdoblja bio je Varteks. Generacije Varaždinaca radile su u tekstilnom divu čija su odijela i odjevni predmeti bili poznati diljem bivše države.

Mnogi su strahovali da će poteškoće i dugotrajno propadanje Varteksa teško pogoditi grad. No Varaždin je pokazao otpornost koja ga prati već više od osam stoljeća. Umjesto oslanjanja na jednog gospodarskog diva, razvio je mrežu uspješnih srednjih i malih poduzeća, izvozne proizvodnje, logistike, novih tehnologija i IT sektora.

Grad koji se uvijek ponovno podigne

Malo je hrvatskih gradova čija povijest sadrži toliko dramatičnih obrata. Varaždin je bio poprište dinastičkih sukoba, prvi slobodni kraljevski grad kontinentalne Hrvatske, političko središte zemlje, žrtva katastrofalnog požara i profilirao se u jedno od vodećih hrvatskih industrijskih središta.

Možda upravo zato njegov najveći uspjeh nije u tome što je nekoć bio političko središte Hrvatske, nego što je kroz više od osam stoljeća dokazao sposobnost da preživi svaku krizu. Od Andrijina zatočeništva u Knegincu do sloma Varteksa, Varaždin se uvijek iznova znao prilagoditi novim okolnostima. Upravo je ta otpornost možda i najvažniji dio njegova identiteta.