HUP: Hrvatska industrija struju plaća 18 posto više od ostatka EU

Električna energija predstavlja jedan od kritičnih proizvodnih inputa u prerađivačkoj industriji, zbog čega varijacije u njezinoj jediničnoj cijeni izravno diktiraju ukupne troškove proizvodnje i, posljedično, (ne)atraktivnost Hrvatske za industrijska ulaganja.

Prema tjednim analizama Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), električna energija je, odmah nakon prirodnog plina, drugi najvažniji energent u domaćem proizvodnom sektoru s udjelom od 25,8 posto u finalnoj potrošnji. Upravo taj postotak zorno ilustrira ekstremnu osjetljivost industrije na bilo kakve cjenovne potrese.

Najveći potrošači su proizvodnja nemetalnih minerala, prehrambena industrija te proizvodnja opreme i strojeva, što potvrđuje da najveći dio industrijske potrošnje el. energije dolazi iz nekoliko ključnih sektora. U ovim djelatnostima električna energija generira između 15 i 40 posto varijabilnih troškova. U takvim okolnostima, razlika u cijeni od samo 10 do 15 EUR/MWh prestaje biti tek statistički podatak i postaje razlika koja izravno nagriza profitabilnost i prisiljava tvrtke na odgađanje strateških investicija.

Skuplje od prosjeka

Hrvatska poduzeća el. energiju plaćaju oko 18 posto skuplje od prosjeka EU, prije svega zbog visoke osnovne cijene električne energije jer je RH mali, regionalno integrirani ‘price taker’ izložena volatilnim regionalnim veleprodajnim cijenama koje u vršnim satima određuju najskuplji potrebni izvor (često uvoz), a pritom nema mehanizme amortizacije šoka (CO₂ kompenzacije/stabilizirane industrijske cijene) pa industrija plaća punu tržišnu cijenu bez korektiva, navodi HUP.

Uz takav model kojim se ‘socijalizacija’ troška energenata za stanovništvo vrši ‘preko leđa’ poduzeća, sveukupan set investicijskih poticaja nedovoljno stimulira ulaganja u produktivnost i skaliranje industrijske proizvodnje, dodaju.

Da bi se spriječilo daljnje narušavanje položaja domaće industrije na međunarodnom tržištu, HUP kaže da cijena električne energije mora postati niža i predvidivija, uz istovremeno očuvanje sigurnosti opskrbe i ulaganja u mrežu.

Put prema rješenju, navodi HUP, zahtijeva usklađen set mjera koje moraju istodobno adresirati tri ključne komponente cijene kako bi se osigurala dugoročna konkurentnost. Prva razina obuhvaća tržišnu komponentu kroz umanjenje osnovne cijene električne energije primjenom naprednijih tržišnih i ugovornih mehanizama. Paralelno s tim, nužno je provesti ciljano rasterećenje reguliranog i parafiskalnog dijela, što uključuje smanjenje mrežnih naknada, naknada za obnovljive izvore energije i trošarina, uz uvođenje selektivnih poreznih i parafiskalnih pristupa.

Konačno, treći stup rješenja počiva na uvođenju i snažnom jačanju subvencijskih i kompenzacijskih mehanizama namijenjenih isključivo energetski intenzivnim sektorima, prvenstveno kroz mjere povezane s ETS-om, sprječavanjem istjecanja ugljika (carbon leakage) te primjenom CISAF i drugih relevantnih smjernica.

Kako Njemačka smanjuje trošak električne energije za industriju?

Iz HUP-a kažu kako su proučili njemačke energetske subvencije za industrije koje kombiniraju smanjenje mrežarina, trošarina, naknada za OIE, poreza, troška CO2 i krizne intervencije. Navode kako Njemačka strategija snižavanja cijene električne energije za industriju ne počiva na umjetnom zamrzavanju tržišnih cijena, već na sustavnom prebacivanju troškova s računa poduzeća izravno u državni proračun i namjenske fondove, čime se smanjuju operativni troškovi uz očuvanje tržišnih signala.

Ključni stup tog modela je izravna proračunska potpora za prijenosne mrežarine u iznosu od oko 6,5 milijardi eura te trajno zadržavanje trošarine na struju na minimalnoj razini dopuštenoj EU pravilima za prerađivačku industriju i poljoprivredu.

Dodatno, Njemačka koristi kompenzaciju neizravnih CO₂ troškova za sektore izložene riziku izmještanja proizvodnje, financirajući do 80 posto tih troškova prihodima od dražbi EU ETS jedinica. Drugi ključni instrument, utemeljen na CISAF smjernicama, jest privremeno rasterećenje cijene kroz refundaciju troškova iznad referentne razine, ali uz stroge zaštitne mehanizme. Takva potpora ograničena je na dio potrošnje, pri čemu snižena cijena ne smije pasti ispod 50 EUR/MWh. Sustav je strogo razvojno orijentiran jer korisnici moraju najmanje polovicu potpore uložiti u dekarbonizaciju, uz mogućnost dodatnog povećanja subvencije ako se ulaganja usmjere u baterijske spremnike i sustave fleksibilnosti koji jačaju otpornost cijelog elektroenergetskog sustava.

Preporuke HUP-a za konkurentnu cijenu električne energije

Njemački pristup pokazuje da je moguće smanjiti jedinični trošak el. energije za industriju bez narušavanja tržišnog formiranja cijena kombinacijom horizontalnih rasterećenja i ciljanih potpora za energetski intenzivne sektore, uz jasnu vremensku ograničenost i usklađenost s pravilima EU o državnim potporama.

HUP stoga preporučuje:

- Stabilizirati energijsku komponentu jačanjem dugoročnog ugovaranja (PPA/bilateralno), razvojem pohrane (osobito on-site) i fleksibilnosti te poticanjem upravljanja potrošnjom kako bi se smanjila izloženost volatilnosti i najskupljim satima.

- Rasteretiti gospodarstvo kroz optimizaciju mrežarina i reguliranih naknada, uz nastavak ulaganja u prijenosnu i distribucijsku mrežu, kroz posebne tarifne kategorije/umanjenja za velike i stabilne potrošače, pravedniju raspodjelu troška modernizacije i kompenzacijske modele te transparentan i predvidiv okvir (jasna veza naknada i investicija).

- Ciljano koristiti fiskalne i parafiskalne poluge (PDV, trošarina i OIE naknada) za smanjenje ukupnog računa, uz zadržavanje i produbljenje industrijskih umanjenja OIE naknade (uključivo nakon 2027.) prema jasnim kriterijima energetskog intenziteta i međunarodne izloženosti.

- Stvoriti uvjete za uvođenje raspoloživih shema kompenzacije i potpora za energetski intenzivne sektore, prvenstveno kroz mehanizam kompenzacije neizravnih troškova CO₂ u okviru EU ETS-a (‘carbon leakage’), uz pravodobno usklađivanje s izmijenjenim Smjernicama za mjere državne potpore povezane sa sustavom trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (do 5. ožujka 2026.), a potom i kroz ciljane potpore u skladu s logikom CISAF-a, kako poduzetnici iz energetski intenzivnih sektora ne bi bili dovedeni u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurente iz drugih država članica EU.

- Cilj je postići nižu i predvidljivu cijenu el. energije za sve potrošače iz kategorije poduzetništva, uz ciljane mjere kompenzacije za energetski intenzivne sektore koja omogućuje dugoročnu konkurentnost i ubrzanje ulaganja u energetsku tranziciju – zaključuje HUP u svojim tjednim analizmama.