Mirogojska trinaestica: Najveća tramvajska nesreća odnijela 19 života

Na putu s Mirogoja, uoči blagdana Svih svetih, kad su mnogi Zagrepčani posjećivali Mirogoj, tramvaj broj 13 pretvorio se u nekontrolirani projektil. U nesreći je poginulo 19 ljudi, a još 37 ih je teško ozlijeđeno. Mirogojska tragedija do danas je ostala najveća tramvajska nesreća u Hrvatskoj i jedna od najvećih takve vrste u Europi.

Put prema katastrofi

U nedjelju 31. listopada 1954., oko pola devet ujutro, tramvaj linije 13 krenuo je s Mirogoja prema Gupčevoj zvijezdi sa 60-ak putnika. Vozilo koje je prometovalo na liniji bila su motorna kola garažnog broja 21. Na strmoj mirogojskoj pruzi vozač je primijetio da tračnička kočnica ne djeluje. Pokušao je zaustaviti tramvaj ručnom kočnicom i posipavanjem pijeska po tračnicama, ali vozilo je svakim metrom ubrzavalo.

Na posljednjem zavoju prije Gupčeve zvijezde tramvaj je jurio oko 80 kilometara na sat, približno pet puta brže od dopuštene brzine. Izletio je iz tračnica, nekoliko puta se prevrnuo, rušio stabla kestena i na kraju se zabio u željezni stup rasvjete. Od vozila je ostala tek zgužvana hrpa metala.

Sekunde koje su odlučivale o životu

Među putnicima je bio i šesnaestogodišnji Boris Curl, kasnije poznati zagrebački novinar i kroničar grada. Kasnije se prisjećao trenutaka kada je postalo jasno da se tramvaj više ne može zaustaviti.

Prema njegovu svjedočanstvu, jedan je dječak prvi iskočio kroz otvorena stražnja vrata. Nekoliko trenutaka poslije učinio je to i sam Curl. Obojica su preživjela. Većina ostalih putnika ostala je u vozilu koje se samo nekoliko sekundi kasnije pretvorilo u poprište najveće tramvajske tragedije u hrvatskoj povijesti.

Tko je bio kriv?

Katastrofa je pokrenula opsežnu istragu. Utvrđeno je da su tramvajska kola bila istrošena, a istražitelji su analizirali stanje kočnica, električnih uređaja i postupke vozača. Posebno je bilo zanimljivo da je isti tramvaj neposredno prije kobne vožnje imao manji sudar sa zaprežnim kolima u gradu, nakon čega mu je ipak dopušten nastavak vožnje.

Službeni zaključci nisu odgovornost pripisali isključivo tehničkom kvaru. Istraga je najveći dio krivnje pripisala vozaču, smatrajući da nije pravodobno i pravilno reagirao, ali je istodobno utvrdila i ozbiljne tehničke nedostatke vozila. Zbog toga se i danas raspravlja koliko je tragedija bila posljedica ljudske pogreške, a koliko tehničke neispravnosti.

Tragedija koja je presudila pruzi

Posljedice nesreće osjećale su se desetljećima. Tramvajski promet prema Mirogoju bio je obustavljen, a ponovno je uspostavljen tek deset godina poslije, uz posebno opremljena vozila s višestrukim sigurnosnim sustavima kočenja.

No, povjerenje u strmu mirogojsku prugu nikada nije do kraja vraćeno. Dana 15. svibnja 1967. tramvajska 'trinaestica' prestala je voziti - trajno su je zamijenili autobusi. Ipak, Zagreb nije trajno izgubio 'trinaesticu'. Kasnije je uvedena nova liniju broj 13, ali na relaciji bez strmina između Žitnjaka i Kvaternikovog trga.  

Kraj jedne prometne epohe

Mirogojska tragedija nije bila samo najveća tramvajska nesreća u Hrvatskoj. Ona je označila i kraj jedne zagrebačke prometne epohe.

Te nedjelje uoči Svih svetih poginulo je 19 ljudi. Tramvaji odavno više ne voze prema Mirogoju, ali tragedija iz 1954. ostala je trajno upisana u povijest grada. Bila je dovoljno strašna da promijeni jednu tramvajsku liniju, jednu prometnu naviku i način na koji je Zagreb desetljećima gledao na svoju najstrmiju prugu.