Ujedinjeni narodi: Nisu donijeli svjetski mir, ali koče svjetski rat

'Mi, narodi ujedinjenih naroda, odlučni da spasimo buduće naraštaje od užasa rata, koji је dva puta tijekom našega života nanio čovječanstvu neizrecive patnje…' 

Ovim riječima počinje Povelja Ujedinjenih naroda koju su 26. lipnja 1945. potpisali predstavnici 50 država u San Franciscu, uz naknadni potpis Poljske. Povelja je stupila na snagu 24. listopada 1945., čime su službeno osnovani Ujedinjeni narodi (UN), najveća međunarodna organizacija u povijesti, koja je od 1945. narasla sa 51 osnivača na današnje 193 države članice. Nastali su iz želje da se nakon razaranja Drugog svjetskog rata uspostavi sustav kolektivne sigurnosti koji bi spriječio novi globalni sukob.

Nasljednik Lige naroda

UN je u mnogočemu bio nasljednik Lige naroda, organizacije osnovane nakon Prvog svjetskog rata. Liga, međutim, nije uspjela zaustaviti agresivnu politiku Japana, Italije i nacističke Njemačke, pa nije spriječila izbijanje Drugog svjetskog rata. Osnivači UN-a vjerovali su da će nova organizacija, uz šire članstvo i snažnije institucije, biti učinkovitija u očuvanju mira.

Tijekom više od osam desetljeća djelovanja UN je ostvario niz važnih rezultata. Njegove agencije i programi pomagali su milijunima izbjeglica, sudjelovali u suzbijanju gladi i bolesti te podupirali procese dekolonizacije i razvoja siromašnijih država. Organizacija i njezine agencije više su puta nagrađene Nobelovom nagradom za mir, a 2001. nagradu su zajedno dobili UN i tadašnji glavni tajnik Kofi Annan.

Ograničavajući interesi velikih sila

Ipak, od samog početka postojanja djelovanje UN-a ograničavali su interesi velikih sila. Pravo veta pet stalnih članica Vijeća sigurnosti (SAD, Kina, Rusija, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo) često je blokiralo donošenje odluka upravo u trenucima najvećih međunarodnih kriza. Zbog toga organizacija nije uspjela spriječiti brojne ratove, od Koreje i Vijetnama do sukoba u Ruandi, bivšoj Jugoslaviji, Ukrajini i na Bliskom istoku.

Posebno je bolno iskustvo ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Ujedinjeni narodi nisu spriječili ratna razaranja ni brojne zločine, a pad Srebrenice 1995. godine ostao je jedan od najvećih neuspjeha u povijesti organizacije. S druge strane, UN je odigrao važnu ulogu u humanitarnoj pomoći te u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja, koja se i danas smatra jednom od uspješnijih međunarodnih mirovnih operacija.

Hrvoje Šošić zbog UN-a u zatvor

Prijem Hrvatske u UN prvi je javno zatražio dr. Hrvoje Šošić još 29. listopada 1971. na studentskom skupu u Zagrebu. Njegov prijedlog dočekan je desetominutnim pljeskom. Nakon sloma Hrvatskog proljeća bio je uhićen zajedno s Franjom Tuđmanom, Markom Veselicom, Šimom Đodanom i drugim hrvatskim proljećarima te osuđen na zatvorsku kaznu.

Ipak, doživio je ostvarenje svoje ideje: Hrvatska je 22. svibnja 1992. primljena u UN zajedno sa Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom.

Milanović: UN prestao postojati

Posljednjih godina sve su glasnije kritike da je sustav međunarodne sigurnosti stvoren 1945. godine ozbiljno oslabljen. Hrvatski predsjednik Zoran Milanović nedavno je ocijenio da su Ujedinjeni narodi kao sustav kolektivne i kooperativne sigurnosti praktično prestali funkcionirati, upozoravajući na blokade, podjele među velesilama i sve učestalije ignoriranje međunarodnih institucija.

Dodatni problem predstavljaju i financijske poteškoće pojedinih programa i agencija UN-a, koje ovise o doprinosima država članica. Budući da je SAD najveći pojedinačni financijer sustava UN-a, svako smanjenje ili preispitivanje financiranja ima posljedice za humanitarne, zdravstvene i razvojne programe diljem svijeta.

Niz neuspjeha i jedan uspjeh

Osamdeset i jednu godinu nakon osnutka ostaje otvoreno pitanje koliko je UN uspješan u ostvarivanju svoje temeljne zadaće. Od njegova osnivanja svijet je prošao kroz stotine oružanih sukoba. Samo prošle godine zabilježeno je čak 65 aktivnih oružanih sukoba u kojima je sudjelovala barem jedna država, od kojih je 13 imalo intenzitet rata, odnosno najmanje tisuću poginulih u borbama tijekom godine. Riječ je o najvećem broju aktivnih sukoba otkako se takva statistika vodi.

Svijet u tom periodu ipak nije doživio novi globalni sukob razmjera dvaju svjetskih ratova. Je li to dokaz njegove vrijednosti ili tek posljedica ravnoteže među velesilama, rasprava je koja traje gotovo koliko i sama organizacija.