Nulti pacijent: Kako je Dinamo preko Milana donio COVID-19 u Hrvatsku
Na Maksimiru su 19. studenoga raspršeni snovi o proljeću u Ligi prvaka, i postavljeni temelji za početak epidemije u Hrvatskoj
Hrvatsku je tresla panika zbog koronavirusa. Burza je pala rekordnih pet posto i prije prvog slučaja uvezenog s utakmice u Milanu
U veljači 2020. shvatili smo da se nešto opako valja prema nama. Hrvatsku je zahvatila panika zbog približavanja koronavirusa. Lombardija je već brojila mrtve. Do tog ponedjeljka 24. veljače 2020. i dvadesetak ljudi u Hrvatskoj već je bilo na testiranju pod sumnjom da su zaraženi.
Strah od zaraze prelio se i na Zagrebačku burzu – počela je masovna rasprodaja. Promet je tog dana porastao više od šest puta u odnosu na prosječno trgovanje od početka godine, a vrijednost Crobexa pala je za visokih 4,91 posto. Počela se spominjati i mogućnost zatvaranja granica.
I tek onda je krenulo. U utorak 25. veljače potvrđen je prvi slučaj u Hrvatskoj. A cijela ta priča s 'nultim pacijentom' počela je na zagrebačkom stadionu Maksimiru.
Tog 6. studenog 2019. igrala se 83. minuta utakmice Dinamo – Šahtar, kad je Luka Ivanušec zabio za 2:1. Taj rezultat bio je dovoljan za povijesni prolaz zagrebačkog nogometnog kluba među 16 najboljih u Ligi prvaka. Šest minuta kasnije Arijan Ademi povisio je na 3:1. Euforija na oronulom i prepunom stadionu! A onda, u sudačkoj nadoknadi, Ukrajinci najprije zabijaju jedan gol, a u zadnjem, očajničkom napadu, u Dinamov kazneni prostor dolazi i Šahtarov vratar. Nakon kornera je fauliran, slijedi jedanaesterac i – 3:3. Dinamo u sljedećim utakmicama nije uspio nadoknaditi ta dva boda manjka, i ispao je iz natjecanja.
Zaraza zbog utakmice
Da Dinamo nije ispustio vodstvo, Valencija bi u sljedećem krugu natjecanja došla u Zagreb, a ovako ju je ugostila Atalanta iz Bergama, ali u Milanu, 19. veljače sljedeće godine. Bio je to ključni moment za početak epidemije kovida u Hrvatskoj. Naime, naš 'nulti pacijent', inženjer Vibor Vidić, zarazio se tih dana u Milanu, gdje je bio turistički s djevojkom, ali je na utakmicu na San Siru išao sam. Milano tada još nije bio označen kao žarište novog virusa, imao je tek nekoliko zabilježenih slučajeva, za razliku od Bergama, odakle je većina navijača došla na utakmicu. A u Lombardiji je bio epicentar pandemije u Italiji s velikim brojem smrtnih slučajeva.
Nekoliko dana po povratku u Zagreb prve simptome dobio je Viborov brat blizanac (koji nije bio u Milanu), a onda i on. Testovi su bili pozitivni, i pacijenti su hospitalizirani u karanteni Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević.
Nakon povratka iz Italije inženjer Vidić bio je na svom radnom mjestu, u Ericssonu Nikoli Tesli, pa su u kompaniji odmah uveli rad od kuće, a svi koji su s Vidićem bili u kontaktu ostali su u samoizolaciji.
Blizanci iz ove priče su preživjeli, a što se kasnije događalo svima nam je poznato. Virus iz Wuhana demografski i ekonomski je poharao cijeli svijet, pa i Hrvatsku.
