Smrt koja je promijenila Zagreb: Pet godina nakon Bandića

Smrt Milana Bandića u noći sa subote na nedjelju 28. veljače 2021. nije bila samo vijest za novinske naslovnice, nego je i temeljito promijenila odnos političkih snaga u Zagrebu. 

Do tog časa aktualni gradonačelnik još je figurirao kao ozbiljan kandidat na lokalnim izborima koji će se održati u svibnju. Doduše, nikad nije imao ozbiljnijeg izazivača od Tomislava Tomaševića, koji je bio favorit. Međutim, poznajući Bandićevu energiju, populizam i umreženost, pitanje je što bi se sve događalo u sljedeća tri predizborna mjeseca.

Bandićeva smrt označila je kraj jedne ere u upravljanju Zagrebom, ali i munjevitu propast njegove stranke, koja je u aktualnom mandatu bila najjača u Gradskoj skupštini. Bez Bandića je spala na manje od 10 posto glasova, što je više nego upola manje nego četiri godine ranije, a već 2023. otišla je u stečaj. 

Srećom, Zagreb nije otišao u stečaj, premda ga je Bandić novoj garnituri ostavio s popriličnim financijskim neredom, opterećenog dugovima, s minusima u gradskom proračunu, a pogotovu u Zagrebačkom holdingu. Tomaševićeva je ekipa uspjela sanirati financijske dubioze, ali problemi zbrinjavanja otpada i zastarjelih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi još se rješavaju. 

Dobre projekte zasjenile kontroverze

Što je, osim toga, Bandić ostavio u nasljeđe? Zagrebački advent svakako je najuspješniji projekt njegove ere. Jedno vrijeme tako su izgledale i skijaške utrke na Sljemenu pod brendom 'Snježna kraljica'. No, oba su projekta imala i svoje naličje – aferu s namještanjem najma adventskih kućica, odnosno zasnježivanja Sljemena. Jednako je kontroverzna bila i izgradnja svakako potrebne nove sljemenske žičare, koju je zasjenila promjena trase a pogotovu astronomska cijena. 

Ništa manje dvojbena nije bila ni gradnja podzemne garaže na Cvjetnom trgu. Optuživan je za pogodovanje Tomislavu Horvatinčiću, zbog čega su organizirani i prosvjedi, ali najuži centar Zagreba dobio je gotovo 300 mjesta za parkiranje. 

Bandić je uredio Bundek, ali nije uspio vratiti Zagrepčane rijeci jer je projekt Zagreba na Savi propao. U njegovom je mandatu izgrađen Domovinski most, koji nije važan samo prometno, nego je poslužio za provlačenje kolektora za dovod otpadnih voda iz Novog Zagreba na centralni uređaj za pročišćavanje. No, cijeli je posao dobio njemački koncesionar, s kojim je Tomašević raskinuo ugovor jer bi ostanak u koncesiji bio skuplji. 

Gotovo svaki zagrebački projekt u posljednjih 20 godina imao je svoju kontroverzu, a pogotovu se to odnosi na izbor pobjednika na gradskim natječajima. Bandić je stvorio veliku interesnu mrežu, koja je zasjenila i pozitivne učinke. S tom se hobotnicom - koja je ipak najupečatljivije nasljeđe Bandićevih 20 godina na čelu Zagreba - Tomislav Tomašević i danas hrva.

Doduše, sva predizborna obećanja da će raskrstiti s 'Bandićevim ljudima' nije uspio realizirati. Primjerice, C.I.O.S. i danas posluje s Gradom, iako je Tomašević javno prozivao Petra Pripuza kao primjer nelojalne konkurencije u gospodarenju otpadom. I neki 'Bandićevi građevinari' i dalje prolaze na natječajima.

Mnogi ljudi iz kruga bivšeg gradonačelnika iskoristili su tu vezu kako bi učvrstili svoje poslovne pozicije, i danas su, zahvaljujući tome pogurancu, konkurentniji od svojih poslovnih suparnika. Tako se dogodila svojevrsna legalizacija poslovanja, onakva kakvu je za svoju familiju pokušavao provesti Puzov junak Michael Corleone u trećem nastavku trilogije Kum.

A spominjanje Corleonea u ovom kontekstu nije slučajno. Iako je teško uspoređivati književnu i filmsku imaginaciju sa stvarnim životom, sličnost se nameće, makar bila samo metaforička i odnosi se isključivo na pravni ishod, a ne na prirodu ili težinu djela. Naime, i Michael Corleone i Milan Bandić bili su istraživani, privođeni i optuživani, ali nikad nisu bili pravomoćno osuđeni za bilo kakvo kazneno djelo.