Udruga Franak prijavila Hrvatsku i Vrhovni sud Europskoj komisiji

Udruga Franak prijavila je Republiku Hrvatsku i Vrhovni sud RH Europskoj komisiji te na znanje Europskom parlamentu, rečeno je danas na konferenciji za medije. 

Kako navode iz Udruge, Vrhovni sud RH svojom presudom Rev-457/2025 teško je prekršio pravo EU-a, jer je tom odlukom ukinuo pravo potrošačima s konvertiranim kreditima na punu restituciju, a to pravo izvire iz odluka Suda EU-a C-118/17, C-705/21 i C-452/18.

Prijava nije podnesena protiv pojedinačne banke niti se njome od Komisije traži odlučivanje o pojedinačnom restitucijskom zahtjevu. Predmet prijave je opća sudska praksa koja je ujednačena odlukom VSRH Rev-457/2025 i njezin sustavni učinak na veliku skupinu potrošača.

Kako tvrde, Republika Hrvatska nije osigurala potrošačima koji su prihvatili zakonom uređenu konverziju kredita vezanih uz CHF punu i djelotvornu zaštitu zajamčenu Direktivom 93/13/EEZ i pravom Europske unije, posebice kako je iskazano kroz obvezujuću praksu Suda Europske unije.

Spornom presudom Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. prošireno vijeće zauzelo je pravno shvaćanje prema kojem potrošač koji je konvertirao CHF kredit u valutu Euro nema pravo na povrat glavnice preplaćene na temelju izuzeća pravomoćno utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredaba osnovnog ugovora, ima pravo samo na zatezne kamate na te iste preplaćene iznose do dana konverzije te nema pravo na restituciju glavnice preplaćenih iznosa čak ni kada je financijskim vještačenjem u pojedinačnom postupku nedvojbeno utvrđeno da mu konverzijom nisu vraćene sve koristi koje je banka stekla primjenom nepoštenih odredaba.

Takvim se pravnim shvaćanjem potrošačima s konvertiranim kreditima oduzimaju restitucijska prava, retroaktivno su umanjene ekonomske posljedice nepoštenih odredaba koje su ostale prisutne i nakon konverzije, tvrdi se kako se potrošač konverzijom odrekao od prava koja mu u trenutku konverzije nisu bila poznata, mada se potrošač tih prava nije odrekao niti na jedan način, pa tako niti izjavom, obeštećenje je ograničeno na mjeru izjednačavanja s hipotetskim EURO kreditom, neovisno o stvarnoj visini koristi stečene nepoštenim odredbama, umjesto izuzećem nepoštenih odredaba bez zamjene drugim odredbama te je isključena obveza nacionalnog suda da u svakom pojedinačnom predmetu provjeri je li potrošač doista u cijelosti obeštećen konverzijom, a sve to je zabranjeno i po nacionalnom, i po pravu EU-a.

Europska komisija nedvojbeno već izrekla stav

Prijavljena praksa stoga ne predstavlja moguću pogrešnu primjenu prava samo u pojedinačnom predmetu, pošto je presudu donijelo prošireno vijeće najvišeg nacionalnog suda upravo radi davanja općeg odgovora na pitanje koje se pojavljuje u velikom broju istovrsnih postupaka pa je njezin učinak usmjeravanje cjelokupne nacionalne sudske prakse i uskraćivanje pune restitucije čitavoj kategoriji potrošača (prema podacima nacionalnog ministarstva preko 90 posto potrošača s još uvijek aktivnim kreditima je 2015. godine provelo konverziju kredita u valutu Euro upravo zbog nemogućnosti plaćanja obveza uz valutu švicarski franak odnosno njih oko 55 tisuća od kojih je 30 tisuća podnijelo tužbe za obeštećenje na temelju izuzeća ništetnih ugovornih odredaba).

Valja naglasiti da je prijašnjom praksom u odlukama Rev-2868/2018, Rev-18/2018, Rev-1096/2022 te Rev-809/2021 VSRH odlučio da potrošači nakon konverzije imaju pravo utvrđivati preplaćene iznose kamata i tečaja, dok je odlukom Rev-457/2025 tu praksu ukinuo.

U prijavi se podsjeća i na činjenicu da je sama Europska komisija u mišljenju o hrvatskom predmetu C-567/20 nedvojbeno izrekla stav da potrošač nakon zakonske konverzije mora imati mogućnost punog obeštećenja, ako ono konverzijom nije postignuto, a isti takav stav izrekla je i nezavisna odvjetnica Kokott u svojem mišljenju prije same odluke Suda EU, koji se nakon svega izuzeo iz odlučivanja zbog toga jer su hrvatski ugovori ugovoreni prije pristupanja Hrvatske u članstvo EU-a.

Odluka Rev-457/2025 omogućila je sustav koji ekonomsku korist od povrede u značajnom iznosu ostavlja trgovcu, potrošaču uskraćuje potpunu uspostavu položaja bez nepoštenih odredaba, najveći dio učinka kolektivne presude neutralizira se upravo prema potrošačima koji su prihvatili interventnu mjeru te se trgovcu šalje poruku da naknadna zakonska intervencija može ograničiti posljedice prethodne nepoštene poslovne prakse, čime se zakonodavcu daje mogućnost arbitrarne intervencije suprotne pravu Unije.

To je suprotno cilju članka 7. Direktive jer pravna posljedica nepoštenosti mora imati stvaran preventivni i odvraćajući učinak.

Vrhovni sud postupio diskriminacijski 

Kako navode, Republika Hrvatska odnosno njezin Vrhovni sud odlukom Rev-457/2025 postupio je arbitrarno i diskriminacijski prema potrošačima koji su konvertirali svoje kredite, čime je prekršeno pravo Europske unije te se Europskoj komisiji predlaže da odgovori na sljedeća pitanja relevantna za ocjenu povrede prava Unije:

• 1. Protive li se članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ, u vezi s načelom djelotvornosti te člancima 38. i 47. Povelje Europske unije, nacionalnoj sudskoj praksi prema kojoj potrošač koji je prihvatio zakonom uređenu konverziju kredita iz CHF u EUR nema pravo na povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih odredaba osnovnog ugovora, iako je u pojedinačnom postupku po nalazu sudskog vještaka utvrđeno da mu konverzijom nisu vraćene sve koristi koje je trgovac stekao primjenom tih odredaba, te iako potrošač u trenutku prihvata konverzije nije znao niti je mogao znati da će predmetne odredbe naknadno biti pravomoćno utvrđene nepoštenima?
• 2. Protivi li se navedenim odredbama nacionalna praksa koja prihvat zakonske konverzije tretira kao konačno odricanje od restitucije bez utvrđenja da je potrošač dao slobodan, poseban i informiran pristanak na odricanje od prava koja proizlaze iz nepoštenosti osnovnog ugovora?

Osim svega toga, Europskoj komisiji ukazano je i na činjenicu da u drugim zemljama EU-a, Poljskoj, Sloveniji i Bugarskoj, ugovori s ništetnom kamatom i valutom uopće ne mogu opstati, nego se utvrđuju ništetnima u cijelosti.

Udruga Franak očekuje da će Europska komisija utvrditi povredu prava EU-a od strane Republike Hrvatske odnosno njezina Vrhovnog suda te da će u skladu sa svojim ovlastima poduzeti potrebne korake da se Republiku Hrvatsku vrati u okrilje poštovanja i primjene prava Europske unije, koje je teško prekršeno odlukom proširenog vijeća Rev-457/2025, a sve na štetu 30 tisuća hrvatskih potrošača i njihovih obitelji.

– Dolazim iz mjesta gdje se za pravo i pravdu itekako ginulo, misleći da će se slijedom toga institucije Republike Hrvatske natjecati koja će u borbi za pravo i pravdu biti bolja. Vrhovni sud je u tom smislu trebao biti jedna od najčasnijih institucija hrvatskog naroda, ali nije se pokazao takvim. Usudio bih se reći da je svojom odlukom u slučaju konvertiranih CHF kredita uzdrmao same temelje pravne države i sudbene vlasti.  Nadam se da će suci na nižim sudovima nastaviti ispravno i hrabro suditi, a da će Ustavni sud popraviti stvar svojim presudama na temelju ustavnih tužba, i ne bi mu to bilo prvi put, kao niti Europskoj komisiji koja je već i prije znala utjecati na ispravljanje pogrešne primjene prava Europske unije – izjavio je predsjednik Upravnog odbora Udruge Franak Vlado Iljkić povodom prijave.