Upozorenje Hrvatskoj: LNG terminali su legitimne mete u suvremenim sukobima

Ako Europa želi stabilan i snažan obrambeni sektor, jednako važna mora biti i stabilna te sigurna opskrba energijom. To u praksi znači da energetska infrastruktura prestaje biti isključivo tržišna kategorija i postaje kritična infrastruktura koju treba tretirati kao pitanje nacionalne sigurnosti. Na to upozorava analiza The critical link between energy security and the European defence industry, posebno pripremljena za Europski parlament. Dokument jasno navodi da su zemlje koje energetsku politiku i dalje promatraju prvenstveno kroz tržišne i cjenovne kriterije, a ne kroz sigurnosnu prizmu, izložene povećanim rizicima, pri čemu se LNG terminali ističu kao infrastruktura koju je nužno posebno štititi, što je i posebno upozorenje za Hrvatsku.

Neraskidiva povezanost

Analiza objavljena na portalu EU Agenda upozorava da su energetska sigurnost i obrambena industrija danas neraskidivo povezane, a svaka pukotina u energetskom sustavu izravno se prelijeva i na bojišnicu i u tvorničke pogone namjenske industrije. Najalarmantniji zaključak dokumenta jest da se energija više ne može tretirati kao 'pozadinska' logistička stavka, nego postaje kritična strateška varijabla. Bez stabilne, autonomne i zaštićene opskrbe električnom energijom i gorivima, europska obrambena industrija, suočena s rekordnim narudžbama i političkim pritiskom da ubrza proizvodnju, jednostavno ne može održati kontinuitet rada.

Dok je desetljećima energija za vojne potrebe bila gotovo neupitna, aktualni geopolitički kontekst tu iluziju briše. Europa se suočava s rastućim cijenama, nestabilnim opskrbnim lancima te povećanim rizikom od sabotaža i hibridnih napada. Analiza upozorava da obrambena industrija u takvim okolnostima postaje jednako ranjiva kao i civilni sektor.

Posebno se ističe paradoks fosilnih goriva. Iako se europske vojske ubrzano moderniziraju i digitaliziraju, one i dalje u velikoj mjeri ovise o tekućim gorivima, ponajprije u zrakoplovstvu i teškoj mehanizaciji. Istodobno, kapaciteti rafinerija unutar Europske unije opadaju, što povećava ovisnost o globalnim lancima opskrbe, sve češće izloženima geopolitičkim pritiscima i ucjenama.

Upitna vojna spremnost

No, to nije jedina prijetnja. Modernizacija obrambenih sustava donosi i novi energetski izazov, a to je masovna elektrifikacija. Dronovi, napredni radarski sustavi, digitalne zapovjedne mreže i podatkovni centri zahtijevaju goleme količine stabilne električne energije. Ako civilna elektroenergetska mreža postane meta hibridnih napada, što se već dogodilo u Ukrajini, vojna spremnost dolazi pod izravan znak pitanja.

Dok se u javnom prostoru energetska sigurnost često svodi na cijenu struje i plina ili brzinu zelene tranzicije, dokument Europskog parlamenta jasno poručuje da su stabilne, diversificirane i otporne energetske mreže izravno povezane s nacionalnom sigurnošću i sposobnošću obrambene industrije da funkcionira u kriznim uvjetima.

Za poslovnu zajednicu posebno je zanimljiv dio analize koji se odnosi na tzv. dual-use tehnologije, odnosno rješenja koja istodobno imaju civilnu i vojnu primjenu. Obrambeni sektor mogao bi pritom postati poligon za razvoj inovacija u obnovljivim izvorima energije, pohrani energije i energetskoj učinkovitosti.

Razvoj mikro-mreža, prijenosnih solarnih sustava i baterija velikog kapaciteta omogućio bi vojnim jedinicama veću autonomiju na terenu te smanjio ovisnost o ranjivim konvojima s gorivom. Zeleni vodik pritom se ističe kao potencijalno rješenje za dekarbonizaciju teške vojne industrije i transporta, otvarajući novi investicijski ciklus u energetskom i industrijskom sektoru.

Prva linija obrane

Sabotaže plinovoda, oštećenja podmorskih kabela i napadi na energetsku infrastrukturu posljednjih su godina postali jasan signal da su plinovodi, LNG terminali, elektroenergetski interkonektori i skladišta energije postali legitimne mete u suvremenim sukobima. Dokument naglašava da takva infrastruktura mora biti pod pojačanim nadzorom sigurnosno-obrambenih sustava jer predstavlja 'prvu liniju fronte' u hibridnom ratovanju.

Za Hrvatsku je ova poruka posebno važna. LNG terminali, poput onog na Krku, kao i drugi energetski tokovi i strateške zalihe, postaju instrumenti geopolitičke moći, alati koji mogu ojačati, ali i ozbiljno ugroziti sposobnost države da zaštiti vlastitu industriju i osigura stabilan gospodarski rast.

Poruka analize Europskog parlamenta pritom je jasna: potrebna je znatno čvršća suradnja između obrambenog sektora, energetskih kompanija i znanstvenih institucija. Strateške rezerve plina i nafte više se ne smiju planirati isključivo za grijanje kućanstava, nego i za potrebe obrambene industrije u slučaju dugotrajnih poremećaja.

Europa se nalazi na prekretnici. Ili će transformirati svoj energetski sustav tako da podupire modernu obranu i industrijsku otpornost, ili će njezina 'strateška autonomija' ostati politička fraza bez stvarnog uporišta. Za zemlje poput Hrvatske odgovor na to pitanje počinje ozbiljnim shvaćanjem činjenice da LNG i energetska infrastruktura više nisu samo energetski projekti, nego pitanje nacionalne sigurnosti.