Mirovine u Hrvatskoj među lošijima u svijetu, sustav među boljima

Hrvatska zauzima 36. mjesto među 55 analiziranih mirovinskih sustava prema primjerenosti mirovinskih primanja, iako je prema kvaliteti regulacije, upravljanja i zaštite članova na 12. mjestu. Pokazuje to istraživanje Marsh CFA Institute Global Pension Index 2026, koje hrvatskom mirovinskom sustavu ukupno dodjeljuje 66,1 bod, ocjenu B i 27. mjesto na svjetskoj ljestvici.

Najveća razlika u hrvatskim rezultatima vidljiva je između integriteta sustava i primjerenosti mirovina. Za integritet je Hrvatska ostvarila 84,2 boda i najvišu ocjenu A, dok je u kategoriji primjerenosti mirovinskih primanja dobila 61,6 bodova i ocjenu C+. Rezultat za dugoročnu održivost iznosi 58,3 boda, uz ocjenu C i 21. mjesto među obuhvaćenim sustavima.

Hrvatski rezultat za primjerenost mirovinskih primanja niži je od prosjeka svih 55 sustava, koji iznosi 66,5 bodova. Istodobno, prosječna ocjena integriteta iznosi 77,2 boda, gotovo sedam bodova manje od hrvatskog rezultata. Istraživanje tako pokazuje da dobro uređena pravila, upravljanje i zaštita članova ne moraju značiti jednako snažne rezultate u drugim dijelovima mirovinskog sustava.

U odnosu na 2025. godinu ukupna ocjena Hrvatske smanjena je sa 68,7 na 66,1 bod, a pokazatelj primjerenosti sa 66,8 na 61,6 bodova. Izvještaj navodi da su ažurirani OECD-ovi podaci o modeliranim neto stopama zamjene, odnosno odnosu očekivane mirovine i ranijih primanja, smanjili ukupnu hrvatsku ocjenu za 2,3 boda. Promjena je povezana s pretpostavkom o dobi umirovljenja korištenoj u modelu te ne predstavlja dokaz smanjenja stvarno isplaćenih mirovina.

Na vrhu ovogodišnjeg indeksa nalaze se Nizozemska s 85,8 bodova, Danska s 84,1 i Island s 84,0 bodova. Najvišu ocjenu A, uz te tri zemlje, ostvarili su još Singapur, Izrael i Australija. Ukupno istraživanje obuhvaća mirovinske sustave koji pokrivaju približno 66 posto svjetskog stanovništva.

Poslodavci stvaraju razliku

U ukupnom poretku iza Hrvatske nalaze se i neke razvijenije europske zemlje, među kojima su Španjolska sa 63,3 boda, Italija s 57,4 i Austrija s 56,9 bodova. Istraživanje tako pokazuje da ni gospodarski snažnije zemlje ne ostvaruju nužno bolje ukupne rezultate, koji osim primjerenosti mirovinskih primanja obuhvaćaju i dugoročnu održivost te integritet sustava.

Posebna tema ovogodišnjeg izdanja utjecaj je starenja stanovništva na mirovinske sustave. Dulji životni vijek produljuje razdoblje u kojem je potrebno osigurati prihode nakon prestanka rada, dok niže stope nataliteta mijenjaju odnos broja radno aktivnih i umirovljenika. Prema podacima korištenima u izvještaju, u 43 od 55 analiziranih sustava stopa fertiliteta niža je od razine potrebne za jednostavnu obnovu stanovništva.

Iz perspektive Marsha, rezultati su važni i za poslodavce. Financijska sigurnost u starijoj dobi ne počinje odlaskom u mirovinu, nego se gradi tijekom cijelog radnog vijeka. Poslodavci tome mogu pridonijeti ponudom dobrovoljne mirovinske štednje, financijskom edukacijom i jasnom komunikacijom o dostupnim pogodnostima za zaposlenike. Uz zdravstveno i životno osiguranje, takav pristup može biti dio cjelovitije podrške dobrobiti zaposlenika.

– Kad govorimo o mirovinama, najčešće se pitamo koliko ćemo jednog dana primati. No jednako je važno pitanje što možemo učiniti već danas da bismo u starosti živjeli sigurnije. Dok smo zaposleni, mirovina nam se često čini dalekom, ali upravo tada imamo najviše prostora za planiranje. I tu poslodavci mogu napraviti stvarnu razliku. Nije dovoljno samo ponuditi dodatnu mirovinsku štednju ili neku drugu pogodnost, važno je ljudima približiti što im ona konkretno donosi. Jer briga o zaposlenicima ne bi trebala završavati na njihovoj današnjoj plaći, nego uključivati i njihovu buduću financijsku sigurnost – ističe predsjednica Uprave Marsh Hrvatske Jasminka Horvat Martinović. 

Izvještaj ujedno pokazuje da se i najuspješniji mirovinski sustavi moraju prilagođavati. Među općim smjerovima koje autori izdvajaju nalaze se šira uključenost zaposlenih i samozaposlenih u mirovinsku štednju, poticanje dodatne privatne štednje, zaštita najugroženijih starijih osoba te mogućnosti duljeg i fleksibilnijeg ostanka u svijetu rada. Riječ je o općim preporukama, a ne o posebnim preporukama za Hrvatsku.