Marine su novi hit ulagača: Vez za superjahtu i 3500 eura po noći

Broj superjahti raste, a izgradnja novih marina teško prati potražnju. Na najatraktivnijim lokacijama cijena veza može dosegnuti i nekoliko tisuća eura po noći, što dodatno povećava vrijednost postojeće nautičke infrastrukture i privlači investicijske fondove. Pritisak na kapacitete vidljiv je i u marini Gouvia na grčkom otoku Krfu, jednoj od najvećih u regiji, s oko 1300 vezova, gdje je slobodno mjesto sve teže pronaći, prenosi Financial Times.

- Svake godine vidimo sve više brodova na Mediteranu, a gradnja novih marina iznimno je teška - kaže Oliver Dörschuck, izvršni direktor D-Marina, grupacije koja upravlja marinom Gouvia i nizom drugih lokacija u regiji. Prema njegovim riječima, za jedan vez u njihovim marinama uobičajeno se raspituju tri do četiri potencijalna korisnika.

Razmjer problema pokazuje i podatak konzultantske kuće McKinsey, prema kojemu je u svijetu oko 210 tisuća jahti duljih od 12 metara, dok postoji približno 160 tisuća vezova namijenjenih takvim plovilima. U segmentu superjahti, odnosno plovila duljih od 30 metara, globalna flota porasla je za oko 40 posto u desetljeću do 2025. godine, na 6239 plovila.

Rast bogatstva najimućnijih, ali i mogućnost rada na daljinu zahvaljujući satelitskom internetu, dodatno potiču potražnju. Merijn de Waard, osnivač publikacije SuperYacht Times, ističe da sve više mlađih kupaca kupuje velike jahte. Pritom je važan i razvoj tehnologije poput Starlinka, koja vlasnicima i posadama omogućuje pouzdanu internetsku vezu i na udaljenim lokacijama.

Manjak vezova pretvara marine u investicijski hit

Problem nije samo u rastu broja plovila. Nove marine teško je izgraditi zbog ograničene dostupnosti obale, regulatornih prepreka i ekoloških zahtjeva. Prema McKinseyjevim podacima koje prenosi Financial Times, gradnja nove marine u prosjeku traje pet do deset godina, a pritom se dodaje tek oko 300 vezova.

- Potražnja premašuje ponudu, u to nema sumnje - kaže John Nery, upravljački partner fonda Squircle Capital, koji posjeduje tvrtku MB92 specijaliziranu za remont superjahti. Ograničena dostupnost obalnog zemljišta i poteškoće u dobivanju dozvola, objašnjava, stvaraju visoke prepreke ulasku novih konkurenata na tržište.

Takva neravnoteža povećava vrijednost postojećih marina. Prema procjenama McKinseyja, globalno tržište vrijedno je oko 15 milijardi dolara, a očekuje se da će do 2030. rasti približno osam posto godišnje.

Nery smatra da kombinacija rastuće potražnje za jahtama i ograničene ponude vezova pretvara marine u novu klasu infrastrukturne imovine. Poslovni model privlačan je investitorima zbog ponavljajućih prihoda, mogućnosti povećanja cijena i fragmentiranosti tržišta, na kojemu još postoji prostor za preuzimanja i konsolidaciju.

Interes velikih ulagača već se vidi u konkretnim transakcijama. Blackstone je prošle godine za 5,7 milijardi dolara kupio Safe Harbor Marinas, najvećeg američkog operatera marina i usluga za superjahte. Safe Harbor je potom dogovorio preuzimanje kompanije MarineMax za 1,5 milijardi dolara.

Vezovi na najtraženijim lokacijama stoje tisuće eura po noći

Manjak kapaciteta posebno je vidljiv na prestižnim lokacijama poput Antibesa, Monaka i južne Francuske. Josephine De Luca, neovisna savjetnica koja zastupa vlasnike plovila, kaže da je prije pandemijskog procvata jahti bez poteškoća pronalazila vezove za klijente u marini Port Vauban u Antibesu.

- Sada je ključno pitanje oskudice - kaže De Luca, objašnjavajući da problem nije samo viša cijena nego i mogućnost pronalaska odgovarajućeg mjesta za plovilo.

Prema njezinoj procjeni, cijena veza za 80-metarsku jahtu u najtraženijim lokacijama tijekom ljetnih mjeseci može doseći oko 3500 eura po noći, otprilike dvostruko više nego deset godina ranije.

Vlasnici velikih jahti pritom moraju planirati unaprijed. Za uobičajene ljetne dolaske potrebno je rezervirati vez mjesecima ranije, a za događaje poput Velike nagrade Monaka ili Filmskog festivala u Cannesu planiranje počinje još ranije. Chris Durham, bivši kapetan superjahte Savannah, upozorava da su za takve posjete važni i iskustvo, odnosi te reputacija vlasnika i posade.

Marine se zato natječu ne samo kapacitetom nego i kvalitetom usluge. Najprestižnije lokacije nude posebne gatove za velike jahte, pojačanu sigurnost, klubove za vlasnike te sadržaje za posadu, uključujući teretane i druge rekreacijske mogućnosti.

D-Marin širi poslovni model, a u njegovoj je mreži i Hrvatska

Primjer transformacije sektora je D-Marin, koji je osnovan 2003. godine na inicijativu turske grupacije Doğuş. Tijekom posljednjih godina izrastao je u jednog od vodećih operatera marina na Mediteranu, a promjena vlasništva dodatno je istaknula interes investitora za taj posao. Francuski fond InfraVia dogovorio je s CVC Capital Partnersom preuzimanje grupacije D-Marin, čija se vrijednost procjenjuje na više od milijardu eura

D-Marin upravlja s 28 marina u Europi i na Bliskom istoku, s ukupno oko 14.300 vezova. U Hrvatskoj je prisutan kroz marine Dalmacija u Sukošanu, Mandalina u Šibeniku, Borik u Zadru i Tribunj.

D-Marinov primjer pokazuje da se konkurentska prednost sve više gradi i na tehnologiji. Komercijalni direktor Matthias Gehring ističe mogućnost internetske rezervacije vezova, dok operater razvija i sustave daljinskog praćenja plovila, primjerice temperature, prodora vode i napona baterija. Operativni direktor Andrea De Santis takav model opisuje kao platformu koja omogućuje rast i širenje poslovanja.

Hrvatske marine dio su te međunarodne mreže, a njihova važnost proizlazi iz atraktivnosti Jadrana i njegove povezanosti s drugim mediteranskim destinacijama. U uvjetima ograničene mogućnosti gradnje novih marina sve veću ulogu imaju ulaganja u postojeću infrastrukturu, digitalne usluge i kvalitetu korisničkog iskustva.

Rizik da marine izgube lokalni karakter

Sve veći priljev kapitala donosi i izazove. Uz rast cijena i modernizaciju, u nekim marinama mijenja se i karakter okolnih četvrti. U blizini marine Rybovich na Floridi, primjerice, nekada pristupačan lokal za posade pretvoren je u luksuzni restoran, što je smanjilo mogućnost da ga koriste članovi posada.

Takve promjene upozoravaju da premiumizacija ne koristi nužno svim korisnicima. Veliki brendovi i fondovi mogu povećati učinkovitost poslovanja, ali postoji rizik da marine postanu manje dostupne lokalnim nautičarima i izgube dio društvene funkcije koju su imale.

Olivier Astolfi, direktor luka u regiji Antibes, ističe da je prednost javnog upravljanja drukčiji cilj poslovanja: umjesto maksimiziranja prinosa dioničarima, naglasak je na koristima za grad i regiju te dugoročnom održivom razvoju.

Zbog teškoća u izgradnji novih marina na Mediteranu, interes se postupno širi prema Aziji i Bliskom istoku. Hong Kong razvija luku s 500 vezova za superjahte, Japan priprema projekt namjenske marine u Kobeu, dok se u Abu Dhabiju gradi nova velika marina na otoku Saadiyat.

Ipak, širenje tržišta ne znači da će nedostatak kapaciteta uskoro nestati. Najveće jahte i dalje zahtijevaju posebne uvjete, a u mnogim zemljama nema dovoljno marina koje ih mogu prihvatiti. Zbog toga se vlasnici ponekad moraju osloniti na komercijalne luke bez odgovarajućih sadržaja i sigurnosnih standarda.