Globalne institucije u krizi? Smaka svijeta ipak nema

U ono doba kad smo bili mali i neinformirani, bez interneta, mobitela i rijetki od nas s televizorom, svako bi malo tko iz razreda došao s pričom da stiže – smak svijeta. I onda smo u strepnji čekali taj dan smaka, zamišljajući kako sve nestaje pa i mi, jadni mali. Kad će, kad će, isplati li mi se uopće pisati zadaću ako bude... Kad ono, prođe rok i – ništa. Moraš pisati zadaću za sljedeći dan. Danas, kad smo već odavno veliki i svakim danom sve više hiperinformirani, naoko ozbiljni ljudi svako malo najavljuju smak NATO-a, smak EU-a, smak UN-a... Gotovo je, samo što nisu raspušteni.

Koliko ja pratim, NATO se raspada u intervalima još od pada Berlinskog zida, dakle puna tri i pol desetljeća; EU dolazi do linija raspada tek koju godinu kraće; UN je dugo odolijevao, ali sad je u terminalnoj fazi... A još su tu, širi i veći nego ikada. I katastrofičnim najavama unatoč, pa čak i s naoko ozbiljnih adresa, budite sigurni – neće tek tako nestati.