Reforma sektora vodnih usluga, postojeće stanje, regulativa i obveze nakon ulaska u EU te ciljevi, teme su s kojima je počeo poslijepodnevni dio konferencije 48 sati - 6.susret gradonačelnika i poduzetnika.
U reformu sektora vodnih usluga i obveze gradovi uvela je Vesna Trbojević, načelnica Sektora za djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje u Upravi gospodarenja vodama u Ministarstvu poljoprivede.
Dotakla se legislativnog okvira, postojećeg stanja u sektoru vodnih susluga, obveza Hrvatske nakon ulaska u EU, što se reformom želi postići te Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o financiranju vodnog gospodarstva.
Govoreći o postojećem stanju, naglasila je je da je cijeli sustav jako fragmentiran i usitnjen te da imamo oko 180 isporučitelja vodnih usluga, što je posljedica administarativnog ustroja Hrvatske. I svi su operateri u usporedbi s europskim jako mali.
- Većina isporučitelja vodnih usluga osnovana su kao trgovačka društva u vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Do kraja 2013. većina isporučitelja obavljala je i druge komunalne djelatnosti kada je bio rok za izdvajanje djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje od ostalih komunalnih djelatnosti. Gotovo 80 posto isporučitelja izvršilo je izdvajanje djelatnosti i molila bih one koji su u tijeku da požure. Još jedan od problema je da je vodno-komunalna infrastruktura je u relativno lošem stanju i gubici iz vodoopskrbnih sustava su prosječno viši od 50 posto – naglasila je dodavši i da cijena vodnih usluga ne osigurava potpuni povrat troškova pružanja tih usluga, vodno-komunalni sektor nije financijski održiv, postoje velike regionalne razlike u kvaliteti pruženih vodnih usluga, u svim dijelovima države nisu postignuti propisani EU standardi pružanja vodnih usluga i većina postojećih operatera nisu kadrovski osposobljeni za provedbu projekata koji se financiraju iz EU sredstva.
S javnom vodoopsrbom stojimo dobro, zaključila je, no stanje je lošije sa sustavom javne odvodnje.
Podsjetila je i demantirala glasine da reforma dovodi do privatizacije te je napomenula da se ne radi se o privatizaciji i legisaltivni okvir, Strategija upravljanja vodama i Zakon o vodama, su kontra takvim tezama.
-Izdvajanje ostalih komunalnih djelatnosti iz predmeta poslovanja vodnih operatera što je izvršeno te prijenos vlasništva vodno-komunalne infrastrukture s jedinice lokalne samouprave na javnog isporučitelja čije je izvršenje u tijeku. To je, ujedno, i jedan od većih problema – naglasila je Trbojević govoreći o tome što se želi postići reformom.
Nastavila je nabrajati ciljeve reforme: definirati uslužna područja (izvršeno donošenjem Uredbe o uslužnim područjima), objediniti operatere po načelu „jedan operater na jednom uslužnom području”, uspostaviti upravljanje nad svim sustavima javne vodoopskrbe te stvoriti sposobne operatere koji će moći apsorbirati sredstva iz EU fondova namijenjena za razvoj vodno-komunalne infrastrukture
Vezano za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarsta, predlaže se odgoda početka primjene obračuna i naplate naknade za korištenje voda prema zahvaćenim količinama voda do 1. siječnja 2016. Do tada se treba uspostaviti novi model obračuna naknade za korištenje voda koji će stimulirati smanjenje gubitaka. Zakon ide u saborsku proceduru po hitnom postupku kako bi stupio na snagu do 1. siječnja 2015.
- S obzirom na to da Hrvatska 1. srpnja 2013. postala članicom EU i dužna je ispuniti zahtjeve relevantnih EU direktiva te do 2023. treba izgraditi i pustiti u rad odgovarajuće uređaje za pročišćavanje otpadnih voda i u vodno-komunalni sektor uložiti još oko četiri milijarde eura, nema dvojbe da je nužno provesti reformsku racionalizaciju vodno-komunalnog sektora u smjeru institucionalnog objedinjavanja vodno-komunalnih sustava na tehnički, tehnološki i ekonomski održivu razinu – zaključila je Trbojević.
Svoja su iskustva izložili i predstavnici Mađarske i Nizozemske. Peter Hermans, konzultant u Witteveen+Bos, pak je govorio je o spajanju u vodnom sektoru u Nizozemskoj. Povećano je profesionalno upravljanje i učinkovitost, efikasnost, omogućuju se nova ICT rješenja i usluge s nižim troškovima, sigurnost opskrbe; neki su od benefita spajanja koje je izdvojio Hermans. Udruživanjem se postiže, zaključio je, bolja usluga veće kvalitete, uz manje troškove.
Gabor Kisvardai, pravni savjetnik iz mađarskog regulatornog tijela HEA-e, pak je govorio o legislativnom okviru, njihovim ovalstima te efikasnoj regulaciji vodnih sektora na primjeru mađarske reforme sustava vodnog gospodarstva. Govoreći o tržišnoj integraciji kroz operativni postupak licenciranja, naglasio je da su Mađarskoj 84 vodoopsrbljivača podnijela zahtjev za licencu, a HEA je izdala dozvole za njih 47. To znači da je ukupan broj njih smanjen s 400 na 47 u 18 mjeseci. Taj će se broj i dalje smanjivati, čime se mijenja i kvaliteta opkrbe jer se posluje u transparentnijim uvjetima.
Nakon dva strana izlaganja, Ivica Perica, direktor u Odjelu poslovnog savjetovanja u Deloitteu, prisutnima je govorio o tome kako osigurati da prilagodba nužnim zakonskim promjenama donese optimalne koristi za društva i jedinice lokalne samouprave.
Ponovio je na što se treba osvrnuti kod primjene zakona i direktive.
-Promjene bi trebale unaprjediti kvalitete usluga, donijeti jedinstven vodoopskrbni i vodozaštitni sustav, povećati efikasnost, centralno upravljanje sustavom opskrbe i zaštite vode, povećanu operativnu učinkovitost, novi način rada, koji je u skladu sa najboljim svjetskim praksama, transparentnost te činkovitije upravljanje investicijskim projektima – istaknuo je Perica, naglasivši kako je nužno da velike promjene poput uspostave uslužnih područja osiguraju maksimalne rezultate za isporučitelje vodnih usluga te da je integraciji potrebno pristupiti strateški.
Izdvojio je faktore uspjeha te rizike u uslužnim područjima, od kojih su neki od najvećih otpor prema uvođenju promjena u poslovanju, integracija „loših” komunalnih društava u ona uspješnija, neplanski pristup provođenju promjena i integraciji te zanemarivanje ključnih pravnih, poreznih i financijskih posljedica integracije. Što se pak tiče direktive o komunalnim vodama i vodi za piće, izdvojio je
neiskustvo u provođenju kompleksnih infrastrukturnih projekata, nepostojanje strategije i cilja, održivost i prolaznost projekta nije financijski ni strateški testirana, nepoznavanje procesa apliciranja i osobito provođenja javne nabave te nepoštivanje pravila, što vodi povratu sredstava.
O horizontalnim problemima u pripremi EU projekata razvoja vodokomunalne infrastrukture, govorila je Karmen Cerar, načelnica Sektora međunarodnih projekata u Upravi gospodarenja vodama u Ministarstvu poljoprivrede.
Podsjetila je koje fondove EU koristimo za programsko razdoblje 2014.2020. izdvojivši osnovne preduvjete za korištenje EU fondova: treba dokazati da je projekt poželjan s ekonomskog gledišta i da pridonosi tematskim ciljevima politike EU, finacijski je održiv i da je operater tehnički, financijski i institucionalno sposoban za pogon i održavanje budućeg sustava
Glavni problemi pak su zahtjevi okvirne Direktive o vodama, nadolazeći veliki investicijski ciklus (za ograničena financijska sredstva jedno od rješenje je regionalizacija nacionalne obaveze prema EU, ljudski kapaciteti te kvaliteta usluge, imovinsko-pravni odnosi.