Mjesecima svjedočimo o prepucavanjima između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića u dosad najtvrđoj kohabitaciji predsjednika države s predsjednikom Vlade i vođom parlamentarne većine. Razmjene teških riječi, pa i uvreda, postale su dio njihove i naše svakodnevice. Možda bi politički prostor bio čišći da njih dvojica svoje razmirice riješe daleko od reflektora, u međusobnom natjecanju druge vrste. No, najprije – što ne smiju prakticirati jedan protiv drugoga:
Hrvanje: Milanović vjerojatno prati sinovljevu hrvačku karijeru pa bi bio u prednosti.
Slaganje lego-kockica: Plenković ih slaže sa sinom pa bi bio u prednosti.
Boks: Teško da bi Plenković prihvatio jer je taj sport Milanović nekad trenirao. Doduše, na sparingu ga je svojedobno već namlatio jedan HDZ-ovac – Damir Škaro.
Košarka: Milanović je viši, ali Plenković ima bolji šut (trenirao je košarku, pa čak i igrao protiv Veljka Mršića; doduše izgubio). Kako god, njima dvojici ne preporučam izbor ijednoga kontaktnog sporta na protivničkim stranama; u istoj ekipi, nažalost, nisu naučili igrati zajedno.
A sad par prijedloga:
Kviz znanja: Obojica žele pokazati da su najpametniji, pa je to prilika da svoje znanje i pokažu. Problem je jedino u tome što ta vrsta natjecanja ne bi pridonijela izbacivanju viška agresije.
Tenis: Vjerojatno im je još svježa završnica Davis Cupa, možda bi neke poteze mogli kopirati. Prednost je što u svaki udarac mogu uložiti svu snagu, ali je problem što bi im lopta najčešće završavala u mreži ili u autu.
Skvoš: Prihvatljiviji od tenisa jer se svaku lopticu može zviznuti punom snagom, ali prevelika je opasnost bliskih susreta.
Plivanje: Moglo bi poslužiti kao intermezzo u kojem bi previše kontemplirali, pa predlažem isključivo leptirov stil.
Automobilizam: Mogla bi se očekivati izlijetanja sa staze pa predlažem karting umjesto skupljih automobila ili, još bolje – vožnju autićima u lunaparku.
Sportovi s metom: Biljar bi mogao biti dosadnjikav, a streličarstvo, streljaštvo, pa i pikado, bili bi, unatoč svim mjerama opreza, previše izazovni i rizični. Zato bi se trebalo ograničiti na trčanje alke ili prstenca. Alternacija je kuglanje – mogu baciti kuglu najjače što mogu i tako se ispuhati, pa makar i 'u ništa'.
Curling: Mogao bi biti zanimljiv dvoboj, premda malo prenježan za njih dvojicu, a i onaj tko izgubi izvlačio bi se na svog suradnika koji mete i četka stazu (Frku Petešića ili Orsata Miljenića).
Kartanje: Bridž bi bio idealan, ali se igra u parovima, a nijedan si – poznato je – ne bi mogao pronaći dostojnog partnera. Preferans se pak igra utroje, samo je pitanje bi li Tomašević pristao igrati protiv njih, i oni protiv njega.
Ultramaraton: Neki drugi sportovi omogućavaju veće pražnjenje, ali pustimo li ih da jednom na mjesec otrče sto kilometara, mirni smo i dok trče i dok se oporavljaju. Osim toga, u toj disciplini imaju sjajnog uzora – Forresta Gumpa.