‘Jučer kasno stigla je ponuda menadžmenta Uljanika koji je iskazao interes za sudjelovanje u javnom pozivu i interes za kupnju brodogradilišta‘, izvijestio je jučer Vladu ministar gospodarstva Đuro Popijač. I, što je potom učinila Vlada? Je li bilo tko pitao otkuda menadžmentu državnog brodogradilišta novac? Ne. Popijač je tek najavio da će se idućih dana razjasniti odgovara li ponuda menadžmenta Uljanika kriterijima natječaja, kakav je interes Vlade te hoće li se ta ponuda uklopiti u kondicije Europske komisije.
Nikakve dvojbe o platežnoj sposobnosti dugogodišnjih menadžera državnog brodogradilišta, dakle, nema. Nikakve sumnje. Nikakvih pitanja.
Upravu Uljanika čine samo dva čovjeka, Karlo Radolović i Anton Brajković. Za njih dvojicu je očito u Vladi toliko normalno da imaju novca za kupiti Uljanik kao što je reći ‘dobar dan‘. I ne samo za Vladu. Isto je to posve normalno i za Sindikat metalaca. Niti sindikalcima u ponudi Radolovića i Brajkovića nije ništa čudno. Jedino što im je neobično, čime su pomalo iznenađeni, je to što se kao interesenti za kupnju brodogradilišta javljaju u svojstvu Uprave Uljanika a ne u svojstvu većinskih vlasnika tvrtke Uljanik plovidba. Sindikatima bi ipak bilo draže da matičnu kompaniju, brodogradilište Uljanik, kupi njezina tvrtka kćer nego Radolović i Brajković kao pojedinci. I jedino što sindikalce brine, u slučaju da dvojac Radolović-Brajković kupi brodogradilište, hoće li oni donijeti brodogradilištu nove poslove i osigurati tržište ili će ga uništiti. A zašto bi to učinili?
Niti saborski zastupnik Damir Kajin si ne postavlja pitanje financijskih mogućnosti ( i na koji su način stečene) dvojca Radolović – Brajković. I za njega je posve normalna stvar da dugogodišnji menadžeri državne kompanije imaju dovoljno novca da kupe tu kompaniju. Kajina jedino brine to što će Uljanik izgubiti status državnog poduzeća koji je imao 150 godina i jedino što ne može dokučiti je zašto država prodaje nešto što uspješno posluje.
A da brodogradilište Uljanik fantastično posluje, valjda se može zaključiti i iz toga što su dvojica njegovih menadžera zaradila dovoljno za kupiti ga. I ne mogu vjerovati da to nikome nije nimalo čudno. Da nitko ne postavlja nikakva pitanja. I da bi to eventualno moglo i proći. Samo ako se uklapa u interese Vlade i kondicije Europske komisije.