Prije dolaska u Lider pokušavao sam se zaposliti u tijelima državne uprave. Išao sam na testiranja, često sam prolazio pa su me zvali na razgovor. Onda su među kandidatima kružile priče da je razgovor sredstvo za eliminiranje ostalih kako bi se zaposlio unaprijed određeni kandidat.
U tim razgovorima bilo je svakakvih pitanja koja nisu imala nikakve veze s poslom; vrlo često postavljala su se samo takva pitanja. Sjećam se i razgovora koji je samo zadovoljio formu. Cijelo smo vrijeme razgovarali o poslu, postavili su mi nekoliko osobnih pitanja, a onda je predsjednik komisije rekao da zamislim tu i tu situaciju na poslu te me upitao kako bih reagirao. Kad sam mu ispričao, samo je zaključio: ‘Znate što, mislim da ste vi idealan kandidat za ovo radno mjesto!’ Prostoriju sam napustio pun nade da ću upasti, no ispostavilo se da ima i boljih kandidata.
Ključna pitanja Ipak, taj sam primjer naveo da bih upozorio na to kako bi intervju trebalo voditi, što je bila doista rijetkost. Bez obzira na to što je intervju i onda bio sredstvo eliminacije konkurencije favoriziranoga kandidata, bar su zadovoljili formu. Mnogo godina poslije čini se da se situacija nije promijenila. Andreja Vidović natjecala se za radno mjesto referentice u Agenciji zaozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada u Sisku. Od maksimalnih trideset bodova osvojila je 28, što je važno u priči. A onda je pozvana na razgovor. Komisiju je zanimalo zašto je na prošlom poslu dobila otkaz, zašto joj nije produljen ugovor, posjeduje li automobil, je li joj ikada oduzeta vozačka dozvola. ‘I, ono najgore, tko mi plaća gorivo s obzirom na to da sam nezaposlena‘, izjadala se Andreja Vidović. Uglavnom su je obasuli takvim pitanjima. Odgovor Agencije začudio ju je jer je natječaj poništen.Eh, sad, da nemam i osobna iskustva s tim, ne bih joj povjerovao, ali doista se postavlja pitanje kako je komisija samo na temelju tih pitanja mogla pomisliti da će izabrati najboljega kandidata. Što su članovi namjeravali doznati ako im odgovori na pitanje posjeduje li automobil, je li napravila prometni prekršaj i tomu slično?
Možda mi ne znamo za studiju Tko zna, možda komisija ima informacije iz neke znanstvene studije da svi oni koji imaju automobil učinkovitije upravljaju postupkom legalizacije. Njima procedura nije strana, poštuju je u uporabi automobila: otvaraju vrata, sjedaju, pale automobil, kreću. Možda ta istraživanja potvrđuju da svi oni koji nisu napravili prometni prekršaj mogu na vrijeme dolaziti na posao. Stvar je u tome da onaj tko kasni na posao juri cestom da stigne što prije, pa tako čini prometne prekršaje. Oni pak koji ne čine te prekršaje, znači da na vrijeme i savjesno kreću na posao pa rokovi za legalizaciju neće trpjeti. A oni pak kojima roditelji ne plaćaju gorivo triput brže rješavaju predmet od onih koji se voze na teret matere i oca. Zašto, pitate se, dragi čitatelju. Pa jednostavno, zašto da ne?!Samo se ovako uvrnuto može odgovoriti na takva pitanja. Treba tu biti otvoren pa jasno reći što se zapravo dogodilo. Očito je bilo kandidata koji su na testiranju osvojili mnogo bodova, a favorizirani je kandidat podbacio. Budući da ga nisu mogli zaposliti jer bi riskirali da ih se prozove, najlakše je bilo poništiti natječaj i pričekati povoljan trenutak da ga ponovno raspišu. Tako kod nas još funkcioniraju stvari. Iako ta priča neme veze s poduzetništvom, ona, nažalost, ulagačima pokazuje kakva nam je državna i lokalna uprava te kako sama država poštuje svoje propise.