Ovo nije tipična poduzetnička priča, ali mogla bi ilustrirati koliko je Hrvatska i dalje nesigurna pravna država. Javio nam se prije mjesec dana čitatelj koji je tražio da mu ne spominjemo ime. Imamo dokumentaciju, obrtnik je, žali se na to kako ga država ‘ne razumije‘, no ipak redovito podmiruje obveze.
‘Pa što želite?‘ pitao sam, na što mi je dgovorio da ima naizgled banalan problem koji nije povezan s obrtom, ali kao obrtnika zabrinjava ga ponašanje općinskog suda.
Čudna presuda Naime, naš je čitatelj redovito uplaćivao TV pristojbu HRT-u, a onda mu tri mjeseca zaredom nisu stizali računi. Zvao je službu HRT-a nadležnu za to nekoliko puta, pisao joj, no ništa. Onda je stigao nalog za ovrhu, no kako je, ipak, da ne duljimo, iako nije bio kriv, platio zaostale rate, čak i sa zateznim kamatama, sud je ukinuo rješenje o ovrsi. Onda su se našli na sudu jer je HRT tražio da se plate troškovi dotadašnjeg postupka, na što čitatelj nije pristao.Uglavnom, donesena je čudna presuda prema kojoj Općinski sud u Velikoj Gorici oslobađa našeg čitatelja odgovornosti, odnosno prihvaća da je platio TV pristojbu (čak s kamatama), a onda mu u drugoj točki presude nalaže da plati troškove posljednjeg postupka.Sud se pozvao na odredbu članka 154., stavak 1. Zakona o parničnom postupku, koji kaže: ‘Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.‘ Sudeći po tome, naš čitatelj nije nikako mogao dobiti nalog za plaćanje troškova jer je dobio na sudu protiv HRT-a. Potražili smo i ostale stavke u kojima stoji da, ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova. Međutim, ovdje nije bila riječ o tome i, s druge strane, da podsjetimo, Općinski sud u svojoj se odluci pozvao na stavak 1. Još je nekoliko stavaka u tom članku 154. ZPP-a, no nijedan, ovako laički, ne omogućava da sud donese takvu presudu.
Poruke Naš se čitatelj već više od dvije godine zbog toga bori s HRT-om. Tvrdi da nije namjeravao ne plaćati TV pristojbu. Kao dokaz podastro je račune koje je platio prije sporna tri mjeseca, a i one koje je nastavio plaćati nakon što je već ušao u spor s HRT-om. Zabrinjava i nonšalantnost zaduženih za TV pristojbu na HRT-u koji nisu poslali račune, ali i to što se nitko nije javljao na pozive čitatelja. Gledajući strogo neutralno, nije važno tko je kriv, i to je problem našeg čitatelja i HRT-a. Važna je poruka koju je poslao sud citiravši zakonske odredbe i donijevši odluku koja je u suprotnosti s odredbom.Suvišno bi bilo postaviti pitanje zašto je sutkinja (njezino ime također nam je poznato, ali čitatelj je inzistirao da je ne spominjemo) donijela takvu presudu. Može to biti doista banalan primjer sudačke pogreške, no činjenica je da kamen po kamen - palača, kako vele naši stari, i da jedna banalna loša presuda, pa još jedna i još jedna... grade kulu od karata pravne države.Naš je čitatelj shvatio poruku odustavši na kraju od bilo kakve žalbe jer je besmislena. Iako nije kriv, platio je kamate za neplaćanje TV pristojbe, sudske troškove te mi rekao da mu je svega dosta. Bio je vidljivo uznemiren govoreći o tome. Ta je presuda također poruka svima, pa i ulagačima, o tome kakva nam je država.