Aukcija od 330.000 eura otkriva: tržište umjetnina je usko i selektivno

Aukcijska kuća Artmark održala je nedavno u Zagrebu proljetnu aukciju i ostvarila promet od 330 tisuća eura, što je prema riječima direktora Iuliana Plestiua jedan od tri najbolja aukcijska rezultata u posljednje tri i pol godine. Od 161 ponuđenog rada kupca je pronašlo 78 komada, što znači da je stopa prodaje iznosila 53 posto.

 

- Proljetna aukcija Artmarka 2026. godine ubraja se među tri najbolja aukcijska rezultata u posljednje tri i pol godine, s ukupnom realizacijom od 330 tisuća eura i stopom prodaje od 53 posto, što je u skladu sa standardima današnjeg hrvatskog tržišta umjetnina. Uzimajući u obzir globalni kontekst, nestabilnost, inflaciju i cijene plina, rezultati aukcije pokazuju otpornost, stabilnost i povjerenje u tržište umjetnina - rekao je Plestiu.

 

No detaljnija analiza aukcijskih rezultata pokazuje da iza solidnih agregatnih brojki stoji znatno složenija struktura tržišta. Na uzorku od 161 aktivnog lota ukupno realizirana vrijednost iznosila je oko 309 tisuća eura, uz sell-through od 48,4 posto, što upućuje na tržište koje jest aktivno, ali nije široko, nego izrazito selektivno.

 

Drugim riječima, visoki promet nije rezultat široke potražnje, nego koncentracije kapitala u manjem broju radova. Takva koncentracija potvrđena je i u distribuciji rezultata: top 5 lotova činilo je više od polovice ukupne realizirane vrijednosti, dok je svega nekoliko radova iznad 10 tisuća eura generiralo gotovo polovicu prometa.

 

Bukovčev Crnogorski guslar prodan je za 70 tisuća eura, više nego trostruko iznad početne cijene, što je ujedno rekord za djelo te vrste i veličine. Kraljevićev Portret postigao je 60 tisuća eura, a zanimljivo je da taj autor nije imao veliku javnu prodaju više od osam godina. Ostatak aukcije bio je daleko skromniji, odnosno, većina radova prodana je za manje od dvije tisuće eura, a gotovo svaki treći prodan rad otišao je ispod tisuću.

Dakle, samo dva najskuplja rada generirala su više od 40 posto ukupne realizacije, dok je tri rada iznad 10 tisuća eura nosilo gotovo polovicu ukupnog prometa. Istodobno, medijan prodajne cijene iznosio je oko 1600 eura, dok 'očišćeni' prosjek, bez najskupljih radova, pada na oko 2100 eura, što jasno pokazuje koliko nekoliko premium rezultata iskrivljuje ukupnu sliku tržišta.

 

Dodatno, struktura prodaje pokazuje postojanje dvaju paralelnih tržišta: u segmentu do tisuću eura ostvareno je više od trećine svih prodaja, ali uz minimalan doprinos ukupnoj vrijednosti, dok je segment iznad 10 tisuće eura, iako čini tek nekoliko posto prodanih radova, nosio gotovo polovicu prometa. Takav “top-heavy” obrazac tipičan je za tržišta na kojima kupci postoje, ali kupuju izrazito disciplinirano.

 

To potvrđuje i odnos realizacije prema procjenama: gotovo 60 posto radova prodano je unutar procjene, ali je čak 30 posto prodano iznad gornje procjene, što pokazuje da za kvalitetan i dobro procijenjen materijal postoji stvarna konkurencija. Istodobno, dio tržišta realizira se tek uz korekciju cijena prema dolje, što dodatno potvrđuje selektivnost kupaca.

 

Kod skupih radovi koji nisu pronašli kupca problem su uglavnom bile previsoke tražene cijene. Becić, Jama, Vanka i Meštrović ostali su neprodani, po cijenama koje tržište u ovom trenutku jednostavno nije htjelo platiti.

 

- Kao i uvijek, ne pronađu sva djela svog kupca u određenom trenutku, poput samog dana aukcije. Cijene odražavaju trenutak na tržištu, a sve postaukcijske cijene dostupne su na web stranici. Smatramo da je artmark.hr trenutačno najbolji alat za procjenu hrvatskog tržišta umjetnina jer kolekcionari mogu provjeriti rezultate, ponude i opće informacije jednako jednostavno kao Google pretragom. Primjerice, postaukcijska cijena biste Ivana Meštrovića iznosi 18 tisuća eura, a djelo je moguće razgledati na upit ili izravno u Galeriji Artmark - napominje Plestiu.

Analiza dodatno pokazuje da je najveći 'overhang' koncentriran upravo u skupljim lotovima: neprodani radovi iznad 10 tisuća eura činili su više od polovice ukupne neprodane tražene vrijednosti. To sugerira da problem nije odsutnost potražnje, nego nesklad između očekivanja prodavatelja i spremnosti kupaca da plate određenu cijenu.

 

Drugim riječima, “neprodano” u ovom kontekstu nije estetska ocjena, nego tržišni signal - pokazatelj gdje se nalazi granica prihvatljive cijene u danom trenutku. U tom smislu, tržište sve češće “kažnjava” previsoke askinge čak i kod etabliranih autora, osim kada je riječ o iznimno kvalitetnim ili rijetkim radovima.

 

Posebnu pozornost privukla je Mujadžićeva Marina iz 1936., koja je krasila naslovnicu kataloga. Nakon nadmetanja petero kupaca i 15 licitacijskih koraka otišla je za 15 tisuća eura, trostruko više nego što se očekivalo. Najtraženiji autori večeri bili su Murtić, Vidović, Stančić i Pulitika, čiji je svaki ponuđeni rad i prodan, dok su se serigrafije Ivana Rabuzina licitirale jednako žestoko kao i Bukovčev rad.

 

Upravo su ti autori pokazali najzdraviji tržišni signal: kontinuiranu potražnju kroz više radova bez neprodanih 'repova', što ih svrstava u najlikvidniji segment tržišta. Murtić se, primjerice, pokazao kao pouzdan 'middle-market' autor s punom realizacijom kroz više radova, dok su Vidović i Stančić potvrdili stabilnost i u višim cjenovnim razinama.

 

S druge strane, kod dijela autora tržište je bilo izrazito selektivno, reagirajući na razliku između jačih i slabijih radova, kao i na razinu cijene, što dodatno potvrđuje da se tržište više ne ponaša linearno.

U dvorani se na velikim sezonskim aukcijama obično nalazi između 100 i 150 ljudi, a dodatnih 60 do 80 kolekcionara sudjeluje online, što je format koji postaje sve popularniji, tvrdi direktor. Aukcija obično traje oko četiri sata, uz kombinaciju licitiranja iz dvorane, telefonskim putem i online. Na proljetnoj aukciji sudjelovalo je oko 100 ponuđača i više od 60 kupaca. Plestiu ističe da kolekcionari nemaju strogo definiran profil.

 

- Aukcija nudi selekciju koja odgovara potrebama kolekcionara duž cijelog spektra, od iskusnih kolekcionara do početnika, pa se cijene djela kreću od nekoliko stotina do nekoliko desetaka tisuća eura. Možemo reći da se najviše prodaju umjetnici koji su trenutačno u trendu, pa se jednako žestoko licitira za serigrafije Ivana Rabuzina od 500 eura kao i za Bukovca od 70 tisuća eura. Tržište čine kolekcionari različitih ukusa i budžeta, stoga sigurna imena nisu presudna, djelo je to koje diktira ishod - ističe Plestiu.

 

No podaci pokazuju da tržište ipak ima jasne obrasce ponašanja: kupci ne reagiraju linearno na ime autora, nego na kombinaciju kvalitete, motiva i cijene. U tom smislu, tržište sve više funkcionira kao razvijenija aukcijska tržišta, gdje čak ni najpoznatija imena ne garantiraju realizaciju ako cijena nije pravilno postavljena.

Konačna prodaja ostvarila je stopu uspješnosti od 75 posto u odnosu na ukupnu početnu vrijednost aukcije, što Plestiu navodi kao još jedan pokazatelj zdravog tržišta. U prošloj godini najveći aukcijski rezultat ostvarila je prodaja Bukovčevih Sličica na Zimskoj aukciji 2025., s postignutom cijenom od 90 tisuća eura.

 

Usporedbe radi, Bukovčevo djelo Daleko od doma iz 1886., s procjenom između 100 i 200 tisuća eura, ostalo je neprodano na Zimskoj aukciji 2023., što pokazuje da čak ni vrhunska imena ne jamče prodaju po svakoj cijeni i u svakom trenutku.

Artmark je u Hrvatskoj počeo s radom krajem 2022., a prva aukcija održana je u listopadu 2023. Standardni godišnji raspored obuhvaća četiri velike sezonske aukcije, no ove godine program je proširen na osam aukcija tijekom osam mjeseci, uz tematske formate poput nakita, dekorativne umjetnosti i grafika. Sljedeće aukcije zakazane su za 7. svibnja, kada je na redu aukcija poslijeratne i naivne umjetnosti, te 9. lipnja za ljetnu aukciju.

 

- Budući da se hrvatsko tržište umjetnina još uvijek oblikuje te postaje sve stabilnije i organiziranije kroz redovite aukcijske cikluse, dobar rezultat može se sagledati kroz različite pokazatelje. Iako je cilj uvijek imati stopu prodaje iznad 50 posto, metrike poput broja prodanih djela, broja sudionika u nadmetanju i novih kolekcionara daju potpuniju sliku tržišta i njegovih prilika -zaključuje Plestiu.

 

Šira analiza potvrđuje upravo tu tranzicijsku fazu: tržište je aktivno i likvidno u nižem i srednjem segmentu gdje prolaze radovi koji su korektno procijenjeni i tržišno 'čitljivi', ali u višem segmentu funkcionira isključivo za radove koji nose rijetkost, kvalitetu i jasnu tržišnu priču. Kapital postoji, ali nije pasivan – raspoređuje se selektivno, taktički i uz sve veću disciplinu kupaca

 

Drugim riječima, hrvatsko tržište umjetnina ne raste linearno, nego sazrijeva i pritom postaje sve zahtjevnije, selektivnije i manje tolerantno na pogrešno postavljene cijene.