Državne tvrtke zaduženije i manje profitabilne od privatnih

OECD-ova analiza šest ključnih djelatnosti (građevinarstvo, prerađivačka industrija, rudarstvo, nekretnine, usluge i trgovina na veliko) pokazuje da su državne kompanije manje profitabilne od privatnih. Glavni razlog tome uglavnom su zaduženja te manje ulaganje u istraživanje i razvoj, pokazuje OECD-ovo izvješće Ownership and Governance of State-Owned Enterprises 2026. 

U razdoblju od 2013. do 2024. prosjek medijalnog povrata na kapital iznosio je 4,7 posto kod državnih tvrtki, u usporedbi sa 6,4 posto kod privatnih. Riječ je o razlici od 1,7 postotnih bodova. OECD pritom naglašava da se obrasci razlikuju među djelatnostima i regijama.

Najveće razlike u profitabilnosti zabilježene su u uslugama i građevinarstvu, gdje je medijalni povrat na kapital privatnih tvrtki bio prosječno oko tri postotna boda viši. U poslovanju nekretninama obje skupine bilježile su najnižu profitabilnost: medijalni povrat na kapital državnih tvrtki iznosio je oko 2,4 posto, a privatnih 3,8 posto.

U rudarstvu je odnos obrnut. Državne tvrtke ostvarivale su viši povrat na kapital od privatnih, a u 2024. medijan je dosegnuo 10 posto, prema sedam posto kod privatnih kompanija. OECD taj rezultat djelomično povezuje s većim opsegom poslovanja te povlaštenim pristupom rezervama i dozvolama. Državne tvrtke u trgovini na veliko također su ostvarivala viši povrat na kapital, ali se taj odnos preokrenuo u 2024. godini.

Razlike su vidljive i u drugim pokazateljima. Medijalna neto profitna marža u 2024. iznosila je 2,7 posto kod državnih i 4,5 posto kod privatnih tvrtki. Medijalna neto dobit privatnih kompanija dosegnula je 6,8 milijuna dolara, više nego dvostruko u odnosu na 2,8 milijuna dolara kod državnih kompanija. Usporedba obuhvaća 17.441 državnih i 64.807 privatnih tvrtki. 

Državne tvrtke zapošljavaju 43 milijuna ljudi

Šira OECD-ova globalna baza za 2024. obuhvaća približno 33.800 državnih tvrtki koja zajedno drže 141 bilijun američkih dolara imovine i zapošljavaju 43 milijuna ljudi. Financijske tvrtke čine gotovo četvrtinu ukupnog broja, ali raspolažu s više od 70 posto imovine. Nefinancijske tvrtke čine približno tri četvrtine ukupnog broja poduzeća i zaposlenosti.

Imovina velikih nefinancijskih državnih tvrtki tijekom proteklog desetljeća gotovo se udvostručila u realnim iznosima. Gospodarstva u nastajanju čine 80 posto globalne imovine državnih tvrtki i 83 posto njihove zaposlenosti.

Za potrebe baze OECD državnim tvrtkama smatra društvo u kojem izravni i neizravni vlasnički udjeli domaćih ili stranih državnih subjekata zajedno iznose najmanje 25 posto. Obuhvaćene su, dakle, i kompanije koje nisu u većinskom državnom vlasništvu.

Uz poslovne rezultate, izvješće uspoređuje vlasničke i upravljačke okvire u 58 država i jurisdikcija. Jedinstvenu državnu vlasničku politiku ima njih 43 posto, dok se u polovici ciljevi i pravila državnog vlasništva nalaze u više različitih zakonskih, regulatornih i drugih dokumenata.

Funkcionalnu odvojenost vlasničke uloge od regulatornih poslova i oblikovanja javnih politika prijavljuje 42 posto jurisdikcija. U 43 posto odbori imaju punu ovlast definiranja i odobravanja poslovne strategije, dok je u 47 posto potrebno odobrenje državnog vlasnika.

Minimalan broj neovisnih članova odbora zahtijeva 54 posto jurisdikcija, a 45 posto zabranjuje političkim dužnosnicima članstvo u odborima državnih tvrtki.

Hrvatska među državama s jedinstvenom vlasničkom politikom

Hrvatska je u izvješću izdvojena među državama koje su posljednjih godina formalizirale državnu vlasničku politiku, ali još nije počela provedba novih okvira. 

Prema izvješću, hrvatski okvir predviđa najmanje trećinu neovisnih članova odbora, dok poslovna strategija podliježe odobrenju dioničara, odnosno države kao vlasnika. Prijavljena je i pojedinačna objava primitaka članova odbora i izvršnog rukovodstva te obveza objave značajnih rizika i sustava upravljanja rizicima za sva državna poduzeća.

Izvješće ne donosi zasebnu usporedbu profitabilnosti hrvatskih državnih i privatnih tvrtki. Podaci za Hrvatsku u ovom dijelu odnose se na nacionalni okvir i prijavljene prakse upravljanja.