Američki general: Europa se može obraniti bez SAD-a, ali nema volje

Europa ima dovoljno gospodarske snage, industrijskih kapaciteta i vojne tehnologije da se obrani čak i bez pomoći Sjedinjenih Američkih Država. No, pitanje je imaju li europske države dovoljno političke volje da zajednički odgovore na sve ozbiljnije sigurnosne prijetnje.

Na to je upozorio umirovljeni američki general Ben Hodges, bivši zapovjednik američkih kopnenih snaga u Europi, na susretu s novinarima koji je u četvrtak u Beču organizirao Raiffeisen Capital Management.

Uz rastuće geopolitičke napetosti i promjene američke vanjske politike, Europa se, smatra Hodges, mora pripremiti na mogućnost da će za vlastitu sigurnost morati preuzeti znatno veću odgovornost.

Hodges je pritom bio posebno kritičan prema politici američkog predsjednika Donalda Trumpa, rekavši da se njegova administracija sve više približava stajalištima Kremlja.

Prema njegovim riječima, američka administracija Europu je u svojim sigurnosnim prioritetima smjestila tek na četvrto mjesto, iza zapadne hemisfere, indo-pacifičke regije i Bliskog istoka. Washington, naime, očekuje da europske države preuzmu vodeću ulogu u konvencionalnoj obrani, dok bi SAD nastavio osiguravati nuklearni kišobran.

Takav zaokret posebno zabrinjava u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu i mogućnosti širenja sukoba na druge europske države. Hodges smatra da su baltičke zemlje posebno izložene riziku, a upozorio je i na posljedice koje bi Europa mogla osjetiti u slučaju ukrajinskog poraza. Osim mogućeg nastavka ruske agresije prema drugim istočnoeuropskim državama, Europa bi se suočila s novim izbjegličkim valom, dodatnim pritiskom na raspoložive resurse i mogućim nestašicama hrane.

Nakon izbora nove napetosti

– Europa raspolaže znatnim zajedničkim bogatstvom, brojem stanovnika, industrijskim kapacitetima, tehnologijom i vojnim sposobnostima, uključujući dvije nuklearne sile, Francusku i Ujedinjeno Kraljevstvo. Ključno je pitanje mogu li europske zemlje ujediniti svoje resurse u suočavanju sa zajedničkom prijetnjom – poručio je Hodges.

Dodatnu neizvjesnost, prema Hodgesu, stvaraju događaji na Bliskom istoku. Američke vojne operacije protiv Irana, izraelsko djelovanje i napadi hutista imaju posljedice koje nadilaze samu regiju, posebno kada je riječ o tržištima nafte i plina. Hodges ne očekuje skoro smirivanje situacije, a iznio je i procjenu da bi SAD nakon američkih izbora u studenome mogao ponovno intenzivirati vojne operacije protiv Irana.

Istodobno upozorava na sve snažnije povezivanje Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje, koje međusobno usklađuju interese i surađuju u području tehnologije, logistike i naoružanja. No, prijetnje europskoj sigurnosti ne dolaze samo u obliku mogućih vojnih sukoba. Europa se već sada svakodnevno suočava s hibridnim napadima kojima je cilj oslabiti njezine institucije i društvo.

– Operacije u sivoj zoni usmjerene protiv brojnih europskih zemalja imaju za cilj obeshrabriti ih u pružanju potpore Ukrajini te potkopati povjerenje građana u institucije, vlade i saveznike. One uključuju napade na infrastrukturu i industriju, atentate i širenje dezinformacija. Nespremnost da se takvim napadima suprotstavimo samo ohrabruje naše protivnike da nastave s takvim djelovanjem – upozorio je Hodges.

Zbog toga jačanje europske obrane, smatra, ne može podrazumijevati isključivo nabavu oružja i povećanje vojnih proračuna. Jednako je važno ulagati u otpornost društva, zaštitu infrastrukture i sposobnost građana da odgovore na krizne situacije. Kao pozitivan primjer izdvojio je Finsku, koja desetljećima razvija sustav civilne i vojne pripravnosti. Upravo zbog takve pripremljenosti, smatra Hodges, finsko društvo ne živi u stalnom strahu od moguće ruske invazije.

Nedostaje političke odlučnosti

Ulazak Finske i Švedske u NATO pokazao je koliko se europska sigurnosna situacija, i samim time europska obrana, promijenila. Riječ je o državama s razvijenim obrambenim sposobnostima i snažnim tehnološkim sektorima, koje mogu pridonijeti ukupnoj sigurnosti Saveza. No, za izgradnju otpornosti potrebna su i ulaganja lokalnih zajednica, poduzetnika i samih građana, kao i njihovo povjerenje u državne institucije.

Hodges je pritom upozorio i na nedostatak političke odlučnosti europskih država, navodeći primjer zamrznutih sredstava u Belgiji koja bi se, prema njegovu mišljenju, mogla iskoristiti za financiranje ukrajinske obrane. Problem, smatra, nije samo u raspoloživosti novca, nego i u spremnosti političkih lidera da donesu odluke o njegovu korištenju.

Sigurnosni izazovi Europe istodobno otvaraju i pitanje financiranja njezine dugoročne otpornosti. Kako je na istom događaju istaknuo Hannes Cizek, glavni izvršni direktor Raiffeisen Capital Managementa, Europa se nalazi pred povijesnim investicijskim izazovom koji obuhvaća geopolitičku sigurnost, energetsku tranziciju, kibernetičku zaštitu i jačanje kritične infrastrukture.

Prema podacima Europske investicijske banke koje je iznio Cizek, Europi je potrebno oko 800 milijardi eura dodatnih ulaganja godišnje, od čega bi između 70 i 80 posto trebalo doći iz privatnih izvora. Istodobno, europska kućanstva raspolažu štednjom od približno 35 bilijuna eura, što otvara prostor za mobilizaciju znatnog dijela kapitala prema strateškim europskim projektima.

– Europa se nalazi na prekretnici. S jedne strane imamo goleme investicijske potrebe, a s druge znatnu privatnu štednju koja bi se mogla usmjeriti u strateška ulaganja. To predstavlja veliku priliku, ali i odgovornost za tržište kapitala – poručio je Cizek.

Potrebni dodatni poticaji

Pritom je naglasio da ulaganja u europsku sigurnost ne treba poistovjećivati isključivo s ulaganjima u obrambenu industriju. Iako su dionice proizvođača oružja i vojne opreme važan dio tog tržišta, europska otpornost ovisi i o sigurnim telekomunikacijskim mrežama, stabilnoj opskrbi energijom, zaštiti digitalne infrastrukture, opskrbnim lancima kritičnih sirovina te razvoju tehnologija dvojne namjene, koje se koriste i u civilne i u vojne svrhe.

Europa je, istaknuo je Cizek, već uspostavila niz programa kojima nastoji potaknuti takva ulaganja. Među njima su ReArm Europe, odnosno Readiness 2030, koji predviđa mobilizaciju 800 milijardi eura, Europski akt o čipovima s predviđenih 43 milijarde eura ulaganja, Obzor Europa s 94 milijarde eura te Europski zeleni plan i REPowerEU. Te programe nadopunjuju nacionalne inicijative i zakonodavni okviri država članica.

No, osim mobilizacije privatnog kapitala, važan je i način na koji se taj novac ulaže. Cizek je upozorio da znatan dio europskog investicijskog kapitala završava na američkom tržištu, umjesto da financira razvoj europskih kompanija i strateških industrija.

Prema njegovim riječima, europsko tržište kapitala posljednjih je godina doživjelo velike promjene, a u proteklih pet godina ostvareni su pomaci kakvi se nisu dogodili u prethodna dva desetljeća. Sve veći broj građana prepoznaje prednosti ulaganja na tržištima kapitala, no sljedeći je izazov, smatra Cizek, usmjeriti veći dio tih ulaganja prema europskom gospodarstvu.

U tom je kontekstu predstavljen i investicijski proizvod Raiffeisen European Resilience and Security Equity, usmjeren na ulaganja povezana s europskom sigurnošću i otpornošću. Takav pristup odražava širenje investicijskih mogućnosti izvan tradicionalnog obrambenog sektora, prema kompanijama koje razvijaju tehnologije i infrastrukturu potrebne za dugoročnu gospodarsku i sigurnosnu stabilnost Europe.

Cizek smatra da mobilizacija kapitala zahtijeva i dodatne poticaje, među kojima je izdvojio razvoj kapitalizirane mirovinske štednje, atraktivnijih investicijskih proizvoda i poreznih olakšica. Upravo bi takvi mehanizmi, prema njegovu mišljenju, mogli pomoći da se dio europske privatne štednje pretvori u dugoročna ulaganja u europske kompanije i infrastrukturu.