Europska vinska industrija na prekretnici: potrošnja pada, višak raste

Europska vinska industrija, jedan od tradicionalnih stupova poljoprivredne i izvozne proizvodnje kontinenta, ulazi u razdoblje ozbiljnih prilagodbi. Početkom prosinca Europska komisija odobrila je plan potpore sektoru, no analize pokazuju da se radi tek o djelomičnom odgovoru na dugoročnu krizu ponude i potražnje.

Prema podacima koje analizira Coface, potrošnja vina u Europi pala je za 35 posto od 2000. godine, dok se globalna potrošnja nastavlja smanjivati. Do 2025. očekuje se da će dosegnuti 214 milijuna hektolitara, što je najniža razina u modernoj povijesti industrije. Istodobno, Francuska, Italija i Španjolska i dalje zajedno proizvode oko 60 posto svjetskog vina, što dodatno naglašava problem viška ponude.

Subvencije za krčenje vinograda ne rješavaju pad potražnje

Središnja mjera europskog plana potpore temelji se na subvencioniranom trajnom krčenju vinograda. U Francuskoj je za tu svrhu osigurano 130 milijuna eura, uz naknadu od 4.000 eura po hektaru, a slične mjere primjenjuju se i u Italiji i Španjolskoj.

Cilj je smanjiti proizvodnju i time ublažiti pritisak na cijene, no problem je u tome što se mjere fokusiraju isključivo na ponudu, dok strukturni pad potražnje ostaje netaknut. Samo francuski plan povlačenja s tržišta odnosi se na oko 1,5 milijuna hektolitara, što čini tek desetinu procijenjenog viška koji bi se mogao pojaviti 2025. godine.

Izvoz sve slabiji, tržišta zatvorenija

Dodatni problem dolazi s međunarodnih tržišta. Kina, jedno od ključnih izvoznih odredišta europskih vina, bilježi pad potrošnje veći od 60 posto u odnosu na razdoblje prije pandemije. U Sjedinjenim Američkim Državama europski proizvođači suočeni su s novim carinskim barijerama, što dodatno slabi konkurentnost na tržištu koje je godinama bilo generator rasta.

U takvim okolnostima, europska vinska industrija gubi dio izvoznog zamaha upravo u trenutku kada domaće tržište ne može apsorbirati postojeću proizvodnju.

Jeftina vina pod najvećim pritiskom

Analiza pokazuje da kriza ne pogađa sve proizvođače jednako. Vina nižeg cjenovnog razreda, osobito u regijama jugoistočne Francuske, suočavaju se s rastućom konkurencijom proizvođača izvan Europe, ali i s promjenama potrošačkih navika. Mladi potrošači sve češće posežu za alternativnim pićima, dok dio potražnje odlazi prema kvalitetnijim, ali količinski manjim segmentima tržišta.

To otvara pitanje dugoročne strategije sektora: bez jačeg pozicioniranja u višim cjenovnim razredima, inovacija u proizvodima i prilagodbe marketinga, mjere iskorjenjivanja vinograda teško mogu donijeti održivo rješenje.

'Mjere su nužne, ali nedovoljne'

Na to upozorava i Cofaceov sektorski ekonomist Simon Lacoume, koji situaciju opisuje kao jednu od najdubljih kriza u novijoj povijesti sektora.

- Vinska industrija Europe prolazi kroz neviđenu krizu, obilježenu trajnom neravnotežom između ponude i potražnje, poteškoćama prilikom izvoza i konkurencijom u segmentu jeftinijih vina. Trenutne mjere, iako nužne, nisu dovoljne za održivu transformaciju sektora - tvrdi Lacoume.

Potreba za dubljom transformacijom

Sve više je jasno da se europska vinska industrija nalazi na strukturnoj prekretnici. Smanjenje proizvodnje može kratkoročno stabilizirati tržište, ali bez istodobnog odgovora na pad potrošnje, promjenu navika i jačanje izvozne strategije, sektor će se i dalje suočavati s pritiskom marži i profitabilnosti.

Za proizvođače to znači potrebu za boljom segmentacijom tržišta, jačanjem brendova, inovacijama i selektivnim rastom, dok će dio manjih i manje konkurentnih vinara teško izbjeći konsolidaciju ili izlazak s tržišta. Europa i dalje ostaje globalni lider u proizvodnji vina, no pitanje je hoće li zadržati i svoju ekonomsku snagu u sektoru koji se brzo mijenja.