AI u Hrvatskoj: Visoka uporaba, ali slaba institucionalna spremnost

Hrvatska je ušla u fazu masovne upotrebe generativne umjetne inteligencije, no istodobno pokazuje ozbiljan manjak organizacijske i institucionalne spremnosti za njezino sustavno korištenje. To je glavni zaključak istraživanja 'Generative AI in Croatia 2025 – From Mass Adoption to Missing Capability', čiji su autori Kristijan Gregorić i Aco Momčilović.

Istraživanje pokazuje da čak 61,3 posto odraslih građana u Hrvatskoj koristi generativne AI alate, poput ChatGPT-a i sličnih rješenja, što Hrvatsku svrstava među zemlje s visokom razinom individualnog prihvaćanja novih tehnologija. Taj podatak upućuje na snažan interes i otvorenost prema umjetnoj inteligenciji na osobnoj i profesionalnoj razini, ali i na brzinu kojom se AI probio u svakodnevni rad i život.

Međutim, paralelno s tom masovnim prihvaćanjem, organizacijska dimenzija razvoja umjetne inteligencije znatno zaostaje. Prema istraživanju, samo 13,1 posto organizacija ima definiranu strategiju za primjenu AI-ja, dok većina tvrtki i institucija koristi umjetnu inteligenciju bez jasnih pravila, ciljeva ili dugoročnog plana. Time se AI svodi na alat za individualnu produktivnost, umjesto da postane temelj poslovne transformacije.

Posebno zabrinjava podatak da 42 posto zaposlenika ne zna koristiti li njihova organizacija uopće umjetnu inteligenciju, što ukazuje na slabu internu komunikaciju, nedostatak digitalne kulture i izostanak jasnog upravljanja tehnološkim promjenama. Autori istraživanja ističu da takav raskorak između individualne upotrebe i organizacijskog upravljanja predstavlja jedan od ključnih rizika za daljnji razvoj.

Istraživanje također otkriva da ulaganja u AI još uvijek nisu prioritet. Većina korisnika koristi besplatne verzije alata, dok tek 5,8 posto ispitanika plaća napredna AI rješenja. To sugerira da se umjetna inteligencija u mnogim slučajevima percipira kao eksperimentalni dodatak, a ne kao strateška investicija koja zahtijeva financijska sredstva, edukaciju i promjenu poslovnih procesa.

Autori upozoravaju da bez sustavnog ulaganja u obrazovanje zaposlenika, razvoja internih kompetencija i jasnog regulatornog i upravljačkog okvira, Hrvatska riskira da propusti priliku za stvaranje stvarne konkurentske prednosti. Iako interes za AI postoji i optimizam raste, nedostatak sposobnosti na razini organizacija i institucija može usporiti ili čak zaustaviti dublju digitalnu transformaciju.

Istraživanje pokazuje da je Hrvatska prešla fazu početnog eksperimentiranja s umjetnom inteligencijom i ušla u razdoblje masovne upotrebe. No sljedeći, znatno zahtjevniji korak bit će izgradnja strateške, organizacijske i institucionalne sposobnosti kako bi se AI koristio odgovorno, održivo i u službi dugoročnog gospodarskog rasta.