Središnja i istočna Europa u nadolazećem desetljeću morati odmaknuti od klasičnog nadoknađivanja zaostatka uz pomoć oponašanja i pomaknuti se prema sustavu zasnovanom na znanju s većom dodanom vrijednošću i raznovrsnijim izvozom.
Središnja i istočna Europa je od pada komunizma postala tipičan primjer ekonomske konvergencije kroz europske integracije. Međutim, financijska kriza je uzrokovala zastoj tog procesa. Zaključak posebnog izvješća Erste grupe, objavljenog danas pod naslovom ‘Convergence 2.0‘ (Konvergencija 2.0), je da su pokretači rasta i dalje na svom mjestu, ali da će se središnja i istočna Europa u nadolazećem desetljeću morati odmaknuti od klasičnog nadoknađivanja zaostatka uz pomoć oponašanja i pomaknuti se prema sustavu zasnovanom na znanju s većom dodanom vrijednošću i raznovrsnijim izvozom.
-Sama troškovna konkurentnost nije dovoljna u trenutku kad se zemlje približavaju tehnološkoj granici. Zemlje središnje i jugoistočne Europe morat će povećati produktivnost kapitala i rada vlastitim sredstvima, što ulaganja u obrazovanje i istraživanje i razvoj čini ključnima-objašnjava Birgit Niessner, glavni analitičar u sektoru makroistraživanja za središnju i jugoistočnu Europu Erste grupe.
Češka, Slovačka i Poljska su predvodnice kad je riječ o konkurentnosti i znanju u našem uzorku zemalja središnje i jugoistočne Europe, dok Mađarska zaostaje za ovom skupinom zemalja. Rumunjska i Srbija su na tom putu, ali još uvijek imaju prostora za učinkovitije iskorištavanje rezervi prije no što postanu inovativne ekonomije. Hrvatska mora postati konkurentnijom kako bi sačuvala svoju relativnu visoku razinu dohotka, dok Turska tek treba učiniti korak prema ekonomiji znanja.
Visoka razina izravnih stranih ulaganja stabilna, izvoz i dalje jak, no SIE se mora odmaknuti od niskih troškova kao glavne prednostiZemlje središnje i jugoistočne Europe iskoristile su reintegraciju Europe za postizanje vlastite ekonomske koristi, a strani ulagači su otkrili regiju kao mjesto za ulaganja. Zemlje regije dosad su iskorištavale svoju relativnu troškovnu prednost za modernizaciju svojih industrija uz pomoć stranih tehnologija. Stanje ukupnih inozemnih ulaganja i visok udio izvoza u BDP-u svjedoče o tome i uspješno su preživjeli financijsku krizu. Krizna godina 2008. označila je prekretnicu u akumulaciji izravnih stranih ulaganja, no ona su se do 2011. stabilizirala u svim zemljama. Mađarska ima najnegativniji trend kad je riječ o izravnim stranim ulaganjima, koja su u toj zemlji tijekom posljednje dvije godine opala s najviše točke od 75% udjela u BDP-u u 2009. godini za više od 10 postotnih poena. Na koncu, no ne i najmanje važno, izvozna izvrsnost je još jedna posebnost rasta u središnjoj i istočnoj Europi. Analizom udjela izvoza u BDP-u uočavaju se razlike unutar regije središnje i istočne Europe. Zemlje regije CEE-3, koje su počinjale s visokim razinama, uspjele su u kriznim godinama povećati svoje udjele izvoza. Poljska, Hrvatska i Rumunjska su u sredini, djelomično zbog veličine tržišta (veće zemlje obično manje izvoze), no također i zbog nekonkurentnih struktura. Međutim, njihovi su rezultati još uvijek bolji od rezultata zemalja južne Europe.
Dakle, europske integracije su bile uspješne i odigrale su veoma važnu ulogu u hvatanju gospodarskog koraka regije središnje i istočne Europe. Sad se postavlja pitanje kako reformirati integracijski model rasta.
-Da se poslužimo terminologijom Svjetskog gospodarskog foruma (WEF), izazov je prijeći s učinkovitosti kao pokretača konkurentnosti na inovaciju. Ključ daljnjeg sustizanja bit će u zamjenjivanju uvoza znanja s inovativnim i novim proizvodima stvorenim u zemljama središnje i istočne Europe. Konkurentnost, visoko i više obrazovanje visoke kvalitete i dostupnost financiranja fondovima rizičnog kapitala dobit će na važnosti-objašnjava Niessner.
Razina visokog i višeg obrazovanja u zemljama središnje i istočne Europe prilično je raznolika, no u većini zemalja se vrti oko 20 posto stanovništva u dobi između 30 i 34 godine, što znači da je daleko od ciljane razine Europske unije od 40 posto i razine potrebne za radnu snagu u visoko inovativnim sektorima.
SIE je znatno industrijaliziranija od eurozone (30% naprama 19%), ali još uvijek treba nadoknadili zaostatak u konkurentnosti U gospodarstvima središnje i istočne Europe dominira sekundarni sektor. Udio industrije u ukupnoj gospodarskoj aktivnosti vrti se oko otprilike 30%, dok je udio industrijskog sektora u BDP-u eurozone svega 19%. Kad govorimo o ukupnoj konkurentnosti, zemlje središnje i istočne Europe analizirane u ovom izvješću uglavnom su negdje oko vrijednosti 4 na ljestvici od 1 do 7. Češka je tako na 39. mjestu, a Srbija na 95. mjestu u konkurenciji od 144 zemlje. Neke od zapadnoeuropskih zemalja su očigledno bolje rangirane, što Ersteove analitičare navodi na zaključak da je pred središnjom i istočnom Europom još uvijek dug put kad je riječ o širem konceptu konkurentnosti.
Pitanje je koliko je vremena ostalo gospodarstvima središnje i istočne Europe da nadoknade zaostatak u produktivnosti, koja zajedno s dugoročnim razvojem radne snage određuje potencijalnu proizvodnju ekonomije. Potonju vrijednost određuje najviša razina BDP-a koju je moguće održati u duljem vremenskom razdoblju, a ona nudi pogled na gospodarstvo koji nije u ovisnosti od gospodarskog ciklusa. Stvarne i potencijalne stope rasta proizvodnje opale su u većini europskih zemalja u razdoblju financijske krize, dok su Portugal, Grčka, Italija i Irska čak imali negativne stope potencijalnog rasta proizvodnje (u prosjeku od 2009 do 2012). -Predviđa se da će se stope rasta potencijalne proizvodnje u zemljama središnje i istočne Europe, s iznimkom Mađarske, oporaviti tijekom 2013. i 2014, te dostići više razine. To znači da će u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju zemlje središnje i istočne Europe ponovo krenuti putem nadoknade zaostataka za tehnološkom granicom. Međutim, čim premoste jaz u tehnologijama i ljudskom kapitalu, rast će se usporiti i spomenuti deficiti u domaćoj inovaciji će postati relevantni- zaključuje autor izvješća. Endogeni izvori produktivnosti također bi mogli dobiti na važnosti budući da bi poticaji koji dolaze od izravnih inozemnih ulaganja i izvoza ugodinama koje dolaze mogli biti ograničeni ukoliko se kriza nastavi.
Općenito, središnja i istočna Europa se suočava s izazovom prelaska s uvezenog porasta produktivnosti na endogene izvore inovacija kao pokretače rasta. Analitičari procjenjuju da će čak i u vrlo dugoročnom razdoblju potencijalni rast proizvodnje uglavnom biti pokretan dobicima koje nosi produktivnost, budući da se tek rijetke europske zemlje mogu osloniti na pozitivnu demografsku dinamiku, kao što je to slučaj s Turskom. Prema prognozama OECD-a, zemlje središnje i istočne Europe neće moći preteći zemlje koje ne pripadaju OECD-u (poput Indije i Kine) kad je riječ o rastu potencijalne proizvodnje, što je posljedica već viših razina ekonomskog razvoja. Međutim, Češka, Mađarska, Slovačka, Poljska i Turska nastavit će nadmašivati svoje zapadne kolege do 2050.