Ulaganje u znanje ili što da radimo kad tržište padne

Prije nekoliko mjeseci imao sam ugodan razgovor s prof. Williamom Barnettom (Standford University) o tome kada je pravo vrijeme za pokretanje nekog oblika obrazovnoga kurikuluma kompanije.

Ispričao mi je priču o američkoj kompaniji koja se bavi 'zlatnim rudarstvom' i koristi se uslugama obrazovnog programa Standford Universityja. Naime, dolaze točno kalendarski svakih par godina u istom razdoblju. Na znatiželju prof. Barnetta zašto dolaze periodično, CEO navedene tvrtke odgovorio je da dolaze kada im je cijena proizvoda, odnosno zlata, preniska za eksploataciju. Kada ne eksploatiraju proizvod, tada se viškom vremena koriste za školovanje.
Istaknuo sam da smo i mi pokrenuli proces edukacije onog trenutka kada smo izgubili tržište. Bila je to šala, jer smo obrazovni kurikulum kompanije pisali u 'zlatno' doba. No htjeli smo da obrazovanje menadžmenta bude kruna cjelokupnog procesa. U startu nam je bilo jasno da ćemo veliki dio predavača morati potražiti izvan našeg područja jer je proces učenja i transfera znanja vani, a posebice u SAD-u, daleko učinkovitiji.

Udar krize Podijelili smo školovanje u tri faze. Prva faza traje dvije godine i uči se engleski jezik do završnog modula. Iako to zvuči trivijalno, vrlo je važno, pogotovo ako želite potpunu participaciju sudionika, osobito učenje prema poslovnim slučajevima. Druga faza sastoji se od kreiranja programa tailor-made s visokoškolskim ustanovama s posebnim naglaskom na završnim ispitima nakon završenih modula uključujući i završni ispit. Treća je faza postdiplomski studij MBA za sve koji su uspješno prošli sve programe.
Odmah nakon prve faze ušli smo u najdublju krizu autoindustrije. Postavili smo si pitanje što sada i kako dalje? Kako i na koji način odgovoriti na izazov globalne i lokalne ekonomske krize, pitanje je na koje mnoge tvrtke s manje ili više uspjeha pokušavaju naći pravi odgovor. Većina se oslanja na urođeni 'instinkt' preživljavanja pa uz pomoć smanjenja obujma poslovanja, rezanja troškova i otpuštanjem radnika pokušava preživjeti i dočekati bolje dane. Pritom se koristi najkreativnijim dijelovima ljudskog potencijala koji se nepotrebno troše i, umjesto da inoviraju i potiču na raznovrsnost, tonu u sivilo zajedno s konkurentima. Imajući to na umu odlučili smo napraviti iskorak i za razliku od drugih još više uložiti u znanje i obrazovanje vlastitoga kadra.

Pad prihoda i rast udjela S jedne strane imali smo rapidan pad prihoda, a s druge rapidan rast tržišnog udjela. I mi koji se možda nalazimo u najboljoj tržišnoj poziciji teško smo se nosili s padovima od 40 posto tržišta. Mala nam je utjeha u tim prošlim, ali i sadašnjim vremenima bila činjenica da je ukupan pad tržišta iznosio visokih 70 posto. Tada je trebalo odlučiti nastavljamo li projekt edukacije ili ćemo ga odgoditi za bolja vremena. S punom odgovornošću odlučili smo nastaviti proces jer tržišno stanje kakvo imamo postaje permanentno, s kakvim ćemo morati naučiti živjeti u idućim godinama, a menadžment koji trebamo mora u svakom trenutku biti spreman na takvo što.
Poruka je da će se ulaganje u znanje isplatiti. Poruka je to koja ne bi trebala biti načelna nego bi se trebala pretvoriti u stvarno djelovanje. Pod tim mislim na programe u kojima postoje kriteriji i u kojem smo svi jednaki za vrijeme stjecanja znanja. Znanje jednostavno treba poticati, bez obzira na položaj koji zaposlenik ima. Priliku za stjecanje znanja i provedbu u praksi trebaju imati svi zaposlenici, a na kraju se najbolji uvijek iskristaliziraju.
Sadržaj programa našeg modela edukacije u osnovi čine strategija i liderstvo, koji uključuju module strategije upravljanja, upravljanja rizicima, društvene odgovornosti poslovanja, liderstva, marketinga i prodaje te inovacija i strategije razvoja tržišta. Najteži dio bio je dovesti profesore, tako da su pregovori trajali mjesecima, da ne kažem i godinama. Danas imamo profesore s Harvarda, Standforda, Georgia Institut of Technologyja, Bocconija, ali isto tako i sa sveučilišta u Hrvatskoj i Sloveniji. Također, jedan od bitnih članova našeg tima je i dr. sc. Goran Vlašić, stručnjak za marketing, komunikaciju i inovacije s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Za program u trajanju od dvije godine i 24 modula vrlo je važan neprekinuti proces učenja, koji smatramo presudnim za budućnost i razvoj kompanije. Želim poslati poruku i ohrabriti bar dio gospodarstva za ulaganje u znanje, s naglaskom na ulaganje u poslovnu edukaciju jer nam upravo ona najviše nedostaje. Činjenica da smo danas u EU trebala bi nas još i više potaknuti na ovaj oblik ulaganja radi postizanja konkurentnosti na tržištu EU, koje je svakako naš najveći izazov u budućnosti.

Tri faze školovanja:
1. učenje engleskog
2. kreiranje programa tailor-made s visokoškolskim ustanovama, s ispitima nakon modula i završnim ispitom
3. postdiplomski studij MBA za one koji su prošli sve programe

piše Dimitrije Trbović
predsjednik Uprave AutoZubaka
Twitter: @dtrbovi