Dražen Petrović: Košarkaš koji je Europi otvorio vrata Amerike

Kad je 22. listopada 1964. u Šibeniku rođen Dražen Petrović, nitko nije mogao naslutiti da će upravo on postati čovjek koji će promijeniti način na koji NBA gleda europske košarkaše.

Rođeni osvajač trofeja

To se nije moglo naslućivati ni kad je na košarkaškom igralištu skupljao i dodavao lopte starijem bratu na treninzima. No, već s 15 godina Dražen Petrović ubačen je u seniorsku momčad Šibenke, s kojom je kao tinejdžer stigao do senzacionalnog naslova prvaka Jugoslavije 1983. godine. No trofej je oduzet nakon kontroverzne završnice i ponovljene utakmice finala, koju je Šibenka odbila igrati. Taj događaj ostao je jedan od najvećih prijepora u povijesti jugoslavenske košarke.

Iz Šibenika je prešao u Cibonu, s kojom je dvaput osvojio Kup prvaka Europe 1985. i 1986. godine te se prometnuo u najveću zvijezdu europske košarke. Nakon toga je u dresu Real Madrida osvojio Kup pobjednika kupova i nastavio rušiti rekorde. Posebno se pamti njegova utakmica protiv talijanske Caserte u kojoj je postigao čak 62 poena, što i danas spada među najveće individualne učinke u povijesti europskih kupova.

Legendarnih deset minuta protiv 'Dream teama'

Za reprezentaciju Jugoslavije osvojio je olimpijsko srebro 1988., svjetsko zlato 1990. i europsko zlato 1989., a potom postao zaštitno lice prve hrvatske reprezentacije. Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. predvodio je Hrvatsku do srebrne medalje, jedine olimpijske medalje hrvatske košarke.

Istodobno je pomagao rušiti granice između dviju košarkaških kultura. Hrvatska je u finalu Olimpijskih igara 1992. protiv legendarnog američkog 'Dream Teama' tijekom prvih desetak minuta pokazala da europska košarka može ravnopravno igrati protiv najboljih NBA zvijezda. 

Amerikanci su u Barcelonu došli posebno motivirani, prvi put sa svim najvećim zvijezdama i selekcijom NBA lige koja do danas nije dostigla tu kvalitetu. Posebno su bili nabrušeni najbolji - htjeli su u izravnim dvobojima pokazati Petroviću, Toniju Kukoču i ostalima koliko su bolji. Hrvatska je pak reprezentacija nastojala pokazati da se europska košarka približava NBA standardima.

Na početku je Hrvatska bila ravnopravna, čak je i vodila sa 25:23. Tih deset minuta pokazalo je da i europski košarkaši mogu biti ravnopravni NBA zvijezdama. Nakon toga su 'duža klupa' i tjelesna nadmoć donijeli prevagu. Na kraju je bilo 117:85 za SAD. Ipak, Petrović je bio najbolji strijelac sa 24 koša ispred Michaela Jordana (22), a Toni Kukoč podijelio je devet asistencija, tri više od Magica Johnsona.

Od Petrovića do Jokića i Dončića

Posebnost Petrovićeve priče jest što u NBA nije stigao kao nepoznati europski talent, nego kao uvjerljivo najveća europska košarkaška zvijezda toga doba. U vrijeme kada su američki klubovi s nepovjerenjem gledali na igrače sa Starog kontinenta, on je izborio mjesto među najboljima.

Nakon početnih teškoća u Portlandu, u New Jersey Netsima postao je jedan od vodećih bekova lige, a u sezoni 1992./93. bio među najboljim šuterima NBA-a. Ubacivao je više od 22 poena po utakmici i završio u trećoj najboljoj petorci NBA lige. Tek rijetki europski igrači nakon njega tako su brzo stekli status zvijezde najjače košarkaške lige svijeta.

Bio je to simboličan početak procesa koji će nekoliko desetljeća kasnije dovesti do toga da europski igrači nose najveće NBA momčadi i osvajaju MVP naslove. Uostalom, posljednji Amerikanac koji je proglašen najboljim igračem bio je James Harden 2017./2018. Od tada MVP naslov osvajaju isključivo igrači rođeni izvan SAD-a. Tri puta slavio je Nikola Jokić, dva puta Giannis Antetokounmpo, jednom Kamerunac Joel Embiid, a dvaput Kanađanin Shai Gilgeous-Alexander.

S obzirom na njegovu posvećenost košarci i dodatne individualne treninge, mnogi su smatrali da je mogao postati prvi Europljanin uvršten u idealnu petorku NBA lige, možda i predvodnik generacije koja bi europskim igračima otvorila vrata još ranije nego što su to poslije učinili Toni Kukoč, Dirk Nowitzki, Pau Gasol... a danas Nikola Jokić, Luka Dončić, Giannis Antetokounmpo…

Što bi bilo…

Nakon Petrovićeve pogibije u prometnoj nesreći na njemačkom autobahnu 7. lipnja 1993. Hrvatska je još osvojila broncu na EuroBasketu 1993., broncu na Svjetskom prvenstvu 1994. i broncu na EuroBasketu 1995., no nikada više nije stigla do medalje na velikim natjecanjima.  

Možda zato pitanje koje i danas prati njegovu priču nema odgovora. Što bi bilo da Dražen Petrović nije tragično stradao sa samo 28 godina? U trenutku smrti bio je u usponu NBA karijere i ulazio u najbolje igračke godine. 

Odgovor nikada nećemo doznati, ali upravo zato ostavština Dražena Petrovića i dalje izaziva divljenje: malo je sportaša koji su u tako kratkom vremenu ostavili tako dubok trag, i to ne samo u sportu nego i u sportskom biznisu. Upravo je Petrović otvorio proces koji je doveo do toga da se danas razmišlja o širenju NBA lige na Europu, ili o osnivanju europske inačice.