Dijelovi "made in Croatia" i u Lamborghiniju

Hrvatska automobilska proizvodnja još je minorna i upravo sada treba raditi na tome da u budućnosti Lijepa Naša ne ostane isključena iz automobilskog svijeta.

piše Šime Crnković [email protected]

Hrvatska je jedina zemlja u regiji koja nema svoju proizvodnju automobila i gotovo je sigurno da je u dogledno vrijeme neće ni imati. Čak je i u vrijeme Jugoslavije Hrvatska bila jedina republika koja nije imala proizvodnju automobila ili, bolje rečeno, montažu vozila. Slovenija je bila vezana uz Renault, Srbija je imala Zastavu, Bosna i Hercegovina Volkswagen, Vojvodina Opel, pa čak je i Kosovo kratko vrijeme montiralo Peugeotove automobile. U Hrvatskoj je iznimno kratko postojala traka za montažu Fiata 132, međutim, montirale su se samo gume da bi automobil dobio status domaćeg proizvoda i imao povlaštene mjere za uvoz. U međuvremenu su trake u Slavonskoj aveniji stale, a Hrvatska u ratno vrijeme nije mogla očekivati neku veliku investiciju iz inozemstva. Je li se moglo napraviti više nakon 1995. godine kad je oružje definitivno utihnulo?

Prestižne marke Pogledamo li primjer Slovačke, čini se da se moralo više motivirati proizvođače da dođu u Lijepu Našu. Slovačka nema automobilsku tradiciju i nije velika zemlja, a opet je postala prava meka za proizvođače. Danas i Porsche nosi oznaku 'made in Slovakia' (model Cayenne), a da ne govorimo o pogonima Kije i mnogih drugih. Hrvatska, doduše, nije u Europskoj uniji i to je svakako veliki minus, ali osnovni je problem u tome da je naša radna snaga skupa i nema pravih državnih poticaja. U nekoliko se slučajeva govorilo o mogućnosti gradnje tvornice Audija ili, primjerice, Peugeota na našim prostorima, ali su izabrane druge lokacije.

U Hrvatskoj postoji proizvodnja rezervnih dijelova. Dijelovi ‘made in Croatia’ mogu se pronaći u prestižnim markama poput Ferrarija, Bentleyja ili Aston Martina. Te su tri tvrtke među najprestižnijim markama na svjetskom automobilskom tržištu i stoga, ako naši proizvodi zadovoljavaju njihove kriterije, znači da su vrhunski. Posebna je priča i McLaren Mercedes, kojemu se staklo proizvodi u Lipiku, kao što ga još imaju i Lamborghini Murciélago roadster. No hrvatski proizvodači rade i za proizvodače generaliste, odnosno rekli bismo za vozila koje možemo ipak znatno češće sresti na našim prometnicama. Domaći se dijelovi ugrađuju u Citroën C4, Opel Astru, Peugeot 308, Ford Fiestu ili Renault Clio druge generacije. Postoje i proizvodi za low cost klasu, u kojoj su primjerice Dacia Logan i Sandero, ali i vječna Lada Niva.

Svjetski uspjesi Prvo ime kad je u pitanju proizvodnja dijelova svakako je solinski AD Plastik. Kao što mu i naziv govori, bavi se proizvodnjom plastičnih dijelova. Nekoć je tvrtka radila za Zastavu prije nego se preorijentirala na Renault. Pošto se dokazala kao pouzdan partner, kako se širio Renault, tako se širio i AD Plastik. Kad su Francuzi kupili većinski udio u Daciji, pozvali su i Solinjanine da im se pridruže u poslu. Tako je AD Plastik otvorio tvornicu u Rumunjskoj, a kad se Renault proširio i na Rusiju, AD Plastik je opet reagirao i proširio se i na sjever Europe. AD Plastik radi uglavnom instrumentne ploče, plastiku na krovu te središnje konzole. Domaća je tvrtka također zadužena za prednje i stražnje branike. Taj bi primjer trebali slijediti i drugi potencijalni investitori.

Lipik Glas specijaliziran je za proizvodnju visokokvalitetnog stakla. Upravo je Lipik Glas spoj Hrvatske i svijeta luksuznih automobila. Iako je staklo tek jedna od tisuće komponenti automobila, lijepo je znati da Ferrari ima dio napravljen u Lijepoj Našoj.U posljednje vrijeme u usponu je i varaždinska tvrtka Boxmark Leather. U nazivu tvrtke je koža, a riječ je o šivanju i krojenju kožnatih sjedala za marke poput Audija, Bentleyja, Lamborghinija, pa čak i, zvuči pomalo nevjerojatno, Bugattija. Vrlo se rijetko priča o tome da u Hrvatskoj imamo zapravo najkvalitetniju proizvodnju kožnatih sjedala na svijetu. Činjenica je da trenutačno na svijetu ne postoji skuplji automobil od Bugattija, njegova kožna presvlaka napravljena u Hrvatskoj. Pozitivan primjer je i buzetski Cimos, koji je još i prije osamostaljenja Hrvatske surađivao s Citroënom u izradi metalnih odljeva. Metalni lijev iz Benkovca također proizvodi metalne dijelove i to za marke poput Audija, BMW-a, GM-a, Toyote, Peugeota i Citroëna.

Uzorna Slovačka

Nažalost, postoji i crna strana medalje, a to je primjer tvrtke Elcon iz Zlatar Bistrice. Poput Cimosa, i Elcon je imao tradiciju proizvodnje dijelova, prije svega za Peugeot, Citroën i Renault. Nakon osamostaljenja Hrvatske, Elcon je čak dobio i zastupstvo za Peugeot na području Hrvatske. Sustav je bio jednostavan: umjesto novca, Elcon je bio plaćen u automobilima koje je poslije plasirao na tržište. Nažalost, zbog relativne nekompetentnosti u Elconu, taj je dogovor propao i tu polako počinje i pad za tvrtku iz Zlatar Bistrice. Danas je tužna priča došla praktično do kraja, jer je Elcon u stečaju, a proizvodnja je ugašena. Sigurno da priči neće pomoći i svjetska automobilska kriza, koja će vjerojatno staviti ključ u bravu nekoć uspješnoj tvrtki.

Hrvatska automobilska proizvodnja još uvijek je minorna i upravo treba raditi na tome da u budućnosti Hrvatska ne ostane isključena iz automobilskog svijeta. U sve države proizvođači su ušli radi velikih poticaja. Slovačka, koja može poslužiti kao primjer zemlje koja je u kratkom roku postala gotovo automobilska velesila, to je uspjela zahvaljujući mjerama i zakonima koje je država donijela i time privukla investitore. Kad je u pitanju proizvodnja dijelova, vrlo je važno da se stvori klaster, što je u jednom trenutku u Hrvatskoj bilo u povojima. No na tome je stalo. Teško je pojedinačno ući u lanac dobavljača za velikog proizvođača automobila, a objektivno, osim tvornice u Sloveniji, zemljopisno gledano Hrvatska je prilično udaljena od ostalih automobilskih tvornica, što automatski poskupljuje proizvod zbog više cijene transporta.