Domaći drvoprerađivači su u vrlo teškoj situaciji

Na okruglom stolu na temu 'Izvozna konkurentnost drvne industrije' održanom u zagrebačkom hotelu Westin okupilo se 50-ak sudionika iz drovprerađivačke djelatnosti.

Organizirali su ga Drvni klaster u suradnji s poslovnim tjednikom Liderom i časopisom Drvo & namještaj. Moderator Marijan Kavran, direktor Klastera, napomenuo je da je izvoz u ovoj godini rastao 11 posto u prvih devet mjeseci, no da treba reći da je taj rast ostvaren u odnosu na prošlu vrlo lošu godinu, zbog čega je izvoz 14 posto slabiji u odnosu na 2008. Unatoč tim ohrabrujućim pokazateljima Kavran je upozorio na to da se u javnosti stekao dojam da drvnoj i drvnoprerađivačkoj industriji dobro ide, no zapravo je suprotno. Kao što smo sinoć mogli čuti, mnoge guši tečajna politika i skupi troškovi proizvodnje.

Profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Slavko Kulić rekao je da je najveći problem društvena vrijednost koja se posljednjih dvadesetak godine ukorijenila u Hrvatskoj - trgovački način stjecanja, a ne stvaralački, odnosno proizvodni, koji jedini stvara novu vrijednost. U takvoj kulturi stjecanja proizvođačima je vrlo teško poslovati ma koliko vukli dobre poteze. Naveo je da je problem i u Hrvatskim šumama jer ne znamo koliko je naše šumsko bogatstvo i koliko vrijedi. Umirovljeni profesor sa zagrebačkog Šumarskog fakulteta Mladen Figurić dopunio je njegovu tvrdnju rekavši da zapravo ne znamo kakva je strukturiranost šuma, što je preduvjet da bismo znali kojom šumom raspolažemo. Kulić je dodao da se bez vrednovanja šume ne može certificirati proizvode, pa tako ni drvene, tj. problem bi mogao nastati zbog nedostatka prateće dokumentacije o podrijetlu sirovine.

Replicirao mu je Dalibor Hatanić iz HUP-ove Udruge poslodavaca u šumarstvu, lovstvu i pratećim djelatnostima rekavši da su certifikati za šume dobiveni prije sedam godina i da je u posljednjih pet godina provedena nacionalna inventura šumskog bogatstva, ali da publikacija o tome, gotova prije dva mjeseca, još nije objavljena. Još je jedan velik problem, naglasio je Kulić, velika proizvodna neravnoteža u društvu. Naime, recesija je malen problem, kriza nešto veći, i oba ta problema mogu se riješiti. No neravnoteža je znak da u Hrvatskoj struktura privređivanja ne 'štima', što je vrlo opasno, a traje već gotovo dva desetljeća. Posljedice ćemo osjetiti već iduće godine kad bi naš dug mogao biti veći nego što proizvodimo, što je alarm koji nas upozorava da moramo provesti  korjenite promjene.

Kad je riječ o konkretnoj drvnoj problematici, Hatanić je upozorio na to da nije bilo očekivanog okrupnjenja kompanija kojim bi se lakše konkuriralo na tržištu te da prijeti opasnost od toga što šumski resurs danas najviše iskorištava energetski sektor. S druge strane, naglasio je, nema visoke finalizacije proizvoda zbog ograničenog pristupa resursima. Na taj problem upozorio je i Stipe Markešić, član Uprave Exportdrva, rekavši da 'što je kriza veća, sve smo bliži panju'. Potvrdio je da imaju rast narudžbi za izvoz, ali da ne mogu toliko proizvesti. Ivan Slamić pak, direktor virovitičkog Tvina koji zapošljava 1.050 radnika i najveća je tvrtka u tom sektoru, rekao je da je u Hrvatskoj problem što 50 posto troškova otpada na materijal koji nabavljaju po europskim cijenama. To je bolji dio troškova, a lošiji je onaj koji otpada na plaće, poreze, doprinose, električnu energiju i ostale namete u kojima država jednostavno nema volje ni da sasluša drvoprerađivače.

Damir Perić, direktor novske tvrtke Trokut, žalio se što moraju otkazivati narudžbe jer su im u posljednjih pet godina dvostruko narasli troškovi i upozorio na to da drvoprerađivači nisu jedinstveni u nastupu prema Vladi i da zato ni premijerku Jadranku Kosor ne mogu 'prisiliti' da ih sasluša. Na te su tvrdnje svi potvrdno kimnuli glavom, kao i na njegovu tvrdnju da je rast narudžbi iz inozemstva dokaz izlaska europskih zemalja iz krize, a ne hrvatske drvoprerađivačke industrije.

Kakva je zapravo pozicija tvrtki u toj branši, pokazao je na svom primjeru direktor križevačkog TPS-a Javor Mirko Jakovčić koji je rekao da ukupan proizvod isključivo plasiraju na izvozna tržišta, a kao najvećem izvozniku u Koprivničko-križevačkoj županiji status im je nikakav. Koliko zapravo zarađuju radnici i vlasnici u toj branši unatoč izvoznoj orijentaciji, najbolje je ilustrirao upravo Jakovčić priznavši da kao direktor poduzeća ima plaću od 5.000 kuna. Rast cijena sirovina od 25 posto u pet godina i energije od 50 posto te doneseni Zakon o radu koji je minimalac digao za 30 posto i omogućio pravo na tjedan dana više godišnjeg odmora, nije zapravo donijelo ništa korisno, ustvrdio je kritični Jakovčić, ni poslodavcima ni radnicima.

Problem s tečajnim razlikama najviše je osjetila garešnička tvrtka Brestovec koja je jačanjem vrijednosti kune u vrijeme nakon narudžbe izgubila, kao što je rekao predsjednik njezine Uprave Josip Bilandžija, čak 500 tisuća kuna. U recesiji morali su otpustiti gotovo pola radnika od njih 850, a Bilandžija kaže da se tečajni udar mogao anulirati tako što je Vlada mogla utjecati na donošenje povoljnijih cijena energije, rabatne politike Hrvatskih šuma i drugih mjera, no vlast nije imala sluha za to.

Na okruglom stolu koji je trajao puna dva sata svoje su poglede na situaciju iznijeli i direktor Euroinspekta - drvokontrole Mladen Komac, direktor Namještaja Kenda Željko Kenda, direktor tvrtke Cedar Darko Prodan, predsjednik Uprave Finvesta Marin Filipović i glavni urednik Lidera Miodrag Šajatović. Šajatović je zaključio da drvoprerađivači nemaju lobi, Udruga izvoznika premekana je za to, i da je pozicija drvoprerađivača takva da bi i oni mogli na cestu poput nekih koji za to možda imaju manje opravdanja. Zaključak je da bi drvoprerađivači morali biti jedinstveni u nastupu prema Vladi koja bi pak morala imati više sluha za probleme te branše. U suprotnom, isticanje te branše kao primjera dobrih izvoznika, koji se sve više upotrebljava, rekao je Kavran, u dnevnopolitičke svrhe, moglo bi se vratiti Vladi kao bumerang ako te izvozne tvrtke počnu zaključavati brave u svojim pogonima. (Edis Felić)