Vlasnik 95 posto dionica može prisilno razvlastiti male dioničare

Ustavni sud presudio je protiv malih dioničara i donio odluku da većinski dioničar može zatražiti da se njihove dionice njemu prenesu, neovisno o tome žele li manjinski dioničari otuđiti svoje dionice i čak odrediti cijenu koju će im za 'transfer' nadoknaditi

Piše: Ivica Grčar
[email protected]

U ‘sezoni’ sazivanja i održavanja godišnjih glavnih skupština dioničkih društava raste zanimanje za zaštitu prava dioničara koji su pri donošenju odluka ostali u manjini, odnosno prava manjinskih dioničara. Prema Zakonu o trgovačkim društvima prava manjinskih dioničara zakonski se štite, osobito ako je riječ o kvalificiranoj manjini dioničara, pojedincu ili više dioničara s dionicama koje čine pet posto temeljnog kapitala ili i manje ako je tako određeno statutom d.d.

Odlukom Ustavnog suda 21. veljače ove godine, prava manjinskih dioničara čiji je zbroj dionica manji od pet posto temeljnoga kapitala, smanjena su do mjere nakon koje se može govoriti o njihovu praktičnom ukinuću. Prema toj odluci Ustavnog suda o primjeni ‘squeez-outa’ i u Hrvatskoj, glavni dioničar (s najmanje 95 posto udjela u temeljnom kapitalu) ima pravo od glavne skupštine zahtijevati da prisilno izvlasti manjinske dioničare i njihove dionice njemu prenese, neovisno o tome žele li manjinski dioničari otuđiti svoje dionice. Jedini je uvjet da glavni dioničar isplati u novcu manjinskim dioničarima 'primjerenu naknadu', pri čemu glavni dioničar sam određuje iznos te 'primjerene naknade'.

Doda li se tome i stanje u sudstvu zbog kojega je znatno otežano i ostvarivanje ostalih zakonski zajamčenih prava manjinskih dioničara, slobodno se može reći da se u Hrvatskoj smanjuju prava manjinskih dioničara. Kako su manjinski dioničari u neravnopravnu položaju u odnosu na većinske s obzirom na prava u odlučivanju koja se temelje na visini uloženog kapitala, u zaštiti zakonski zajamčenih prava manjinskih dioničara trebalo bi se primijen-jivati načela pozitivne diskriminacije s obzirom na njihov neravnopravni položaj.

Prava manjinskih dioničara

Načelno se prava svih dioničara dijele na članska i imovinska. Članska du prava da se dioničara birani daon sam bira organe dioničkog društva, odlu-čuje na skupštini itd. A imovinska su prava sudjelovanje u dobitku društva, obvezi naknadnih uplata, pravo na nove dionice ako se izdaju itd. Zakonski zaštićeno pravo manjinskih dioničara pravo je da se na skupštinama d.d. suprotstavljaju prijedlozima uprave i nadzornog odbora, pravo na obavijesti o poslovima društva, prava vezana uz odlučivanje o imenovanju i opozivu članova nadzornog odbora, kao i prava u fazi osnivanja, statusnih promjena i likvidacije d.d.

Najvažnije pravo manjinskih dioničara je pravo na obvezno sazivanje glavne skupštine na zahtjev dioničara s najmanje pet posto udjela u temeljnom kapitalu. Spomenuti treba i pravo na objavljivanje poziva s prijedlogom dnevnog reda glavne skupštine u službenim i javnim glasilima, tako da dioničari imaju vremena sačiniti i objaviti svoj protuprijedlog dnevnog reda glavne skupštine. Važno je i pravo (doduše svih, a ne samo manjinskih dioničara) da se odluke kojima se dioničarima stavljaju dodatne obveze mogu donositi samo uz suglasnost svih dioničara na koje se to odnosi, a ne samo odlukom većine dioničara. Kod povezanih dioničkih društava svaki član društva ovlašten je postaviti zahtjev za naknadu štete u korist društva ili u vlastito ime, ovisno o tome je li riječ o ugovornoj ili stvarnoj povezanosti.

Odluka suda nije bila jednoglasna

Pravo glavnog dioničara da nakon što stekne 95 posto dionica može prisilno izvlastiti preostale manjinske dioničare, načelo je američkog prava namet-nuto europskim pravnim sustavima u posljednjih petnaestak godina. To je načelo u izravnoj suprotnosti s europskim pravnim sustavima, zbog čega je u većini europskih zemalja uvedeno u zakonodavstvo s poduljim razdobljima odgođene primjene radi prilagodbe ostalih ustavnih i zakonskih odredbi.
U Hrvatskoj, međutim, dostajala je jedna odluka Ustavnog suda bez ikakva roka odgode primjene. Ta je odluka, doduše, donesena uz izdvojena mišljenja čak dvojice sudaca, sutkinje Emilije Rajić i predsjednika Ustavnog suda Petra Klarića. U izdvojenom mišljenju 'manjinski suci' neslaganje s odlukom 'većinskih sudaca' potkrepljuju tvrdnjom da je uvođenjem primjene izvlaštenja u privatnom interesu povrijeđena ustavna odredba (članka 49) kojom se određuje da se 'Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom' (dakle, ni odlukom suda). U izdvojenom mišljenu navodi se: 'Usprkos dosljednoj praksi Ustavnog suda da se ocjena ustavnosti zakona izvrši prema svakoj ustavnoj odredbi koju podnositelj prijedloga navede i obrazloži kao mjerodavnu, to u ovom rješenju nije učinjeno glede odredbe čl. 49. stavka 4 Ustava.

Izdvojeno mišljenje

Prema odredbi članka 49. stavka 4., irelevantna je pravna narav prava koja se stječu ulaganjem kapitala, što će reći da ovdje doista nije bitno je li neko pravo iz dionice, uključivo i pravo na dionicu, pravo vlasništva ili koje drugo pravo. Bitno je jedino i isključivo da je riječ o pravima stečenim ulaganjem kapitala i jesu li umanjena nekom zakonskom odredbom. Da je u konkretnom slučaju riječ o pravima stečenim ulaganjem kapitala potvrđuje i navod u toč. 14. rješenja Ustavnog suda Đ Stoga je jedino ispravno smatrati da je pravo koje slijedi iz svakogs pojedinačnoga dioničkog uloga, bilo ono upravljačko ili pak imovinsko pravo, zapravo pravo stečeno ulaganjem kapitala u smislu članka 49. stavka 4. Ustava', naglašuje se u izdvojenom mišl-jenju. Na kraju izdvojenog mišljenja još se napominje i da pozivanje na odredbu članka 16. Ustava, kojom se dopušta ograničavanje sloboda i prava zajam-čenih Ustavom putem zakona, nije relevantno u tom konkretnom slučaju. Naime, za razliku od svih ustavnih prava i sloboda koja se mogu ograničiti zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se, prema spomenutoj odredbi članka 49. stavak 4. Ustava, umanjiti ni zakonom ni bilo kojim drugim pravnim aktom.

Obeshrabrivanje (malih) ulagača

'Nijedan dioničar, glavni ili manjinski, nema pravo vlasništva nad svojom dionicom, koje bi pravo slijedom toga bilo zajamčeno i zaštićeno odredbama članka 48. Ustava', naglašsvs se u odluci Ustavnog suda o primjeni 'squeez-outa'. To bi moglo značiti da se i dioničarima u Hrvatskoj (više) ne jamče prava vlasništva i nasljeđivanja dionica. Suprotno tekstu te odluke Ustavnog suda, međutim, neosporno je da su legalni vlasnici dionica, osobito onih materijaliziranih na papi-ru ili u drugom mediju, vlasnici tih dionica sa svim vlasničkim i stvarnopravnim pravima. No, ta je odluka Ustavnog suda dvo-jbena i zbog toga što se njome omogućuje (glavnom dioničaru) izvlašćivanje (manjinskih dioničara), odnosno izvlašćivanje u privatnom interesu. A to je suprotno članku 50. Ustava, prema kojemu je izvlašćivanje dopušteno državi isključivo u javnom, a ne i u privatnom interesu. Kad se već nije moglo izbjeći prihvaćanje nametnutog 'squeez-outa', suprotnog temeljnim načelima hrvatskoga pravnog sustava, trebalo ga je uvesti u zakonodavstvo uz niz prilagodbi, odmjereno i postupno, a ne ishitrenom odlukom Ustavnog suda. Užurbanim davanjem ustupaka međunarodnim kor-poracijama (u ovom slučaju Siemensu) i dovođenje u pitanje sigurnosti ulaganja, obeshrabruje se ulagače, osobito one male.