Nacionalna dječja bolnica

Brišu li se stranice ugovora kako bi se spasio posao od 237 milijuna eura?

Dok Ministarstvo forsira viziju prve 'Carbon Zero' bolnice, DKOM je po drugi put zaustavio odabir nadzora zbog sumnjivih referenci i nestalih kooperanata

Dok politički vrh ponavlja obećanja o gradnji prve moderne nacionalne dječje bolnice, strateški projekt u Blatu ponovno je zapeo u birokratskom labirintu i natezanju oko vjerodostojnosti referenci. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) svojom je odlukom od 30. siječnja 2026. godine drugi put poništila odabir stručnog nadzora za prvu fazu gradnje. Ova odluka ne samo da odgađa investiciju vrijednu 237,5 milijuna eura, već naručitelju nameće i obvezu plaćanja 21 tisuću eura žalbenih troškova.

Infrastrukturni dragulj na čekanju

Projekt u Blatu zamišljen je kao najmoderniji medicinski centar u ovom dijelu Europe. Prva faza, čiji je dovršetak planiran za kraj 2029. godine, trebala bi se prostirati na 53 tisuće metara četvornih i konačno pod jedan krov udomiti stručnjake iz Klaićeve i psihijatriju iz Kukuljevićeve. Uz kapacitet od gotovo 600 kreveta i tisuću parkirnih mjesta, bolnica bi trebala biti prvi 'Carbon Zero' objekt ove vrste u Hrvatskoj, energetski neovisna zgrada s krovnim vrtovima i vlastitom solarnom elektranom. No, dok su izvođači radova (zajednica predvođena Kamgradom i Radnikom) već u niskom startu, kontrolni mehanizam projekta, stručni nadzor, postao je predmetom teške pravne bitke.

Sporna referenca i 'izbrisane' stranice

U središtu spora nalazi se referenca Instituta IGH vezana uz nadzor nad radovima u Novoj luci Zadar. Da bi ponuda prošla, bilo je potrebno dokazati iskustvo vrijedno minimalno 2,5 milijuna eura. IGH je tvrdio da je uslugu izvršio samostalno, odnosno u svoje ime i za svoj račun, dok je DKOM zaključio da je u izvršenju sudjelovalo više gospodarskih subjekata te da naručitelj mora utvrditi koji je dio i u kojoj vrijednosti IGH doista izvršio sam. Žalitelji predvođeni tvrtkom Eptisa Adria razotkrili su postojanje ugovora s kooperantima, tvrtkama Civil Engineering Consultancy i LC Design.

Žalitelji su u postupku iznijeli ozbiljnu optužbu te tvrde da je IGH, prilikom dostave dokumentacije, izostavio naslovnu stranicu ugovora s jednim od partnera kako bi prikrio naslov 'Ugovor o ustupanju ugovorenih poslova kooperantu'. Time bi, smatraju, odmah postalo jasno da IGH nije samostalno izvršio cijelu uslugu, što bi direktno ugrozilo njihov financijski prag potreban za pobjedu na natječaju.

Apsurd u komunikaciji s investitorom

Posebnu težinu slučaju daje kontradiktorna dokumentacija Lučke uprave Zadar. Iako je taj investitor krajem 2025. tvrdio Ministarstvu da tvrtka Civil Engineering Consultancy na njihovom projektu uopće 'nije postojala', žalitelj je priložio njihove vlastite službene potvrde iz 2023. godine u kojima se ta ista tvrtka jasno navodi kao izvršitelj.

DKOM je zaključio da sumnja u istinitost podataka nije otklonjena, upozorivši i na nekonzistentnost u datumima, IGH je za isti posao u ranijim natječajima navodio da je završen 2018. godine, dok je za potrebe dječje bolnice taj rok rastegnut do 2020. godine.

Iako je Komisija prihvatila da se u trajanje usluge može ubrojiti i garantni period, Ministarstvo zdravstva sada mora po treći put analizirati istu dokumentaciju i utvrditi tko je u Zadru doista držao olovku, a tko je bio tek podizvođač u sjeni. Dok se pravna bitka nastavlja oko sumnjivih pečata i nedostajućih stranica ugovora, Nacionalna dječja bolnica ostaje projekt koji se, barem zasad, uspješnije gradi u sudskim spisima nego na samom gradilištu u Blatu.

Povijest koja se ponavlja

Dok se danas natežemo oko administrativnih detalja,lokacija u Blatu slavi neslavnu obljetnicu. Kao što smo pisali, prije točno 43 godine u Sudski je registar upisana Sveučilišna bolnica. Prvih 12 godina nosila je dodatak 'u osnivanju', da bi 1995. odmah dobila završni nastavak 'u likvidaciji'. Gradnja je počela 1985. godine, ali uz niz problema, od ekonomske krize do inflacije, zbog čega je cijena porasla, a rokovi su se produžili. Otvorenje je planirano 1987., pa 1990., ali onda je došao rat. Država koja se u međuvremenu osamostalila ostala je bez novca te je 1992. donesena konačna odluka o zaustavljanju gradnje. U tom trenutku bilo je dovršeno oko 45 posto radova.

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju