Ćorić i HUP u polemici: Tko treba platiti rast minimalca?

Tko treba podnijeti trošak povećanja minimalne plaće i koliko prostora za porezno rasterećenje imaju gradovi i općine? Ta su pitanja obilježila raspravu na Liderovoj konferenciji 48 sati u Zadru, na kojoj su poslodavci zatražili da država preuzme dio tereta rasta troškova rada, dok je ministar financija Tomislav Ćorić branio zadržavanje osobnog odbitka i upozorio na posljedice smanjivanja lokalnih prihoda.

Uz Ćorića, na panelu su sudjelovali gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić, gradonačelnik Donje Stubice Nikola Gospočić i glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoje Stojić. U središtu rasprave bio je odnos između rasta plaća, konkurentnosti poduzeća i financiranja lokalnih usluga i investicija.

Stojić je zagovarao povećanje osobnog odbitka kao način da se radnicima povećaju neto primanja, a poslodavcima olakša pritisak rasta troškova rada. Upozorio je na učinak takozvane hladne progresije: kada nominalne plaće rastu, a porezni parametri se ne prilagođavaju, povećava se porezno opterećenje i bez formalnog podizanja poreznih stopa.

Hladna progresija

Prema njegovoj ocjeni, država bi zato trebala sudjelovati u financiranju povećanja primanja zaposlenih, umjesto da trošak povećanja minimalne plaće ostane ponajprije na poduzetnicima. Rast plaća pritom bi, smatra, trebalo snažnije povezati s produktivnošću i mogućnostima gospodarstva.

Stojić je otvorio i pitanje na što se troše povećani prihodi lokalne samouprave. Pozivajući se na podatke Fine i usporedbu s nefinancijskim poduzećima, ustvrdio je da je udio troškova rada u poslovnim prihodima lokalne države već bio viši nego u privatnom sektoru, a zatim je dodatno rastao. Dio povećanih poreznih prihoda, prema njegovoj ocjeni, tako je završio u povećanju plaća lokalne administracije.

Ćorić je odgovorio da razumije zašto poslodavci zagovaraju povećanje osobnog odbitka, ali da takvu promjenu treba promatrati i kroz posljedice za lokalne proračune. Smanjenje prihoda od nekoliko stotina milijuna eura, upozorio je, ograničilo bi financiranje investicija i drugih aktivnosti, osobito u vrijeme dovršetka projekata iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.

Ministar je pritom branio model u kojem lokalne vlasti imaju veću odgovornost za svoje prihode, ali i slobodu odlučivanja o njihovoj raspodjeli. Država, poručio je, ne može umjesto gradonačelnika i načelnika određivati konačnu strukturu njihovih proračuna.

– Takav polukružni zaokret na autocesti našeg razvoja ne možemo učiniti – rekao je Ćorić, odbacujući naglo smanjivanje prihoda na kojima počiva financiranje lokalne samouprave.

Istodobno je pozvao gradove i općine da iskoriste prostor za rasterećenje rada te dio poreznog tereta prebace na nekretnine. U tome, smatra, nema proturječja s državnim zahtjevom da lokalne jedinice uredno naplaćuju vlastite prihode.

– Naplaćujte naknade, odnosno prihode koje kao jedinice lokalne samouprave trebate naplaćivati – poručio je ministar.

Rasprava se posebno zaoštrila oko povećanja minimalne plaće. Ćorić smatra da u realnom sektoru postoji prostor za rast primanja te da se teškoće pojedinih djelatnosti ne mogu svake godine koristiti kao argument protiv podizanja minimalca.

Državne kompenzacijske mjere

Upozorio je i na praksu isplate dijela primanja izvan službeno iskazane plaće, za koju tvrdi da postoji u dijelu industrija s niskim plaćama. Naglasio je da se takvim slučajevima treba baviti Porezna uprava.

Za poduzeća koja bi se zbog povećanja minimalne plaće našla u teškoćama spomenuo je mogućnost državnih kompenzacijskih mjera. No istodobno je poručio da dio gospodarstva već dugo ima probleme s konkurentnošću koji se ne mogu svesti na jedno povećanje plaća.

– Ako postoji trenutak za tranziciju dijela radnika, to je trenutak pune zaposlenosti – rekao je Ćorić.

Time je otvorio i pitanje prelaska zaposlenih iz djelatnosti koje teško održavaju konkurentnost u one koje imaju veću potražnju za radnicima i mogu ponuditi bolje uvjete.

U raspravi je, međutim, upozoreno da učinak povećanja minimalca nadilazi broj radnika koji ga izravno primaju. U poduzećima s kolektivnim ugovorima i jasno određenim platnim razredima podizanje najniže plaće stvara pritisak i na povećanje ostalih primanja, kako bi se zadržale razlike između jednostavnijih i kvalificiranijih poslova. Poslodavcima zato može rasti znatno veći dio ukupnog troška rada.

Ćorić je argument o ograničenom prostoru za povećanje plaća doveo u pitanje i pozivanjem na profitne marže u gospodarstvu. Podsjetio je na otpor poslovne zajednice dodatnom oporezivanju dobiti te ustvrdio da se tvrdnje o visokoj profitabilnosti i nemogućnosti povećanja najnižih plaća moraju sagledavati zajedno.

Iz perspektive lokalne samouprave otvoreno je i pitanje može li porez na nekretnine nadomjestiti značajnije rasterećenje dohotka. U raspravi je istaknuto da manji gradovi nemaju jednak porezni potencijal te da mogućnosti naplate ovise o broju i namjeni nekretnina na njihovu području.

Panel je tako pokazao različite prioritete države, poslodavaca i lokalnih vlasti. Poslodavci traže rasterećenje kojim bi lakše pratili rast plaća, Ministarstvo financija želi očuvati prihode za javne usluge i investicije, a gradovi upozoravaju da prostor za prebacivanje poreznog tereta s rada na nekretnine nije svugdje jednak.