Kako smo otišli iz Beča i Pešte i vratili im se preko Bruxellesa

Hrvatski sabor 29. listopada 1918. raskinuo je sve državnopravne veze s Austro-Ugarskom Monarhijom, okončavši gotovo četiri stoljeća hrvatskog života pod Habsburgovcima. No raspad države koja je oblikovala modernu Hrvatsku nije donio samostalnost, nego ulazak u novu zajednicu sa Srbijom, protiv koje su hrvatski vojnici do tada ratovali u Prvom svjetskom ratu.

Kraj jedne sile

Jesen 1918. bila je vrijeme potpunog raspada Austro-Ugarske. Nakon četiri godine rata i poraza na bojištima Monarhija je bila iscrpljena glađu, gospodarskim slomom i nacionalnim sukobima. Jedan za drugim od nje su se odvajali Česi, Slovaci, Poljaci i Mađari.

Izlazak iz Austro-Ugarske nije bio samo čin nacionalne emancipacije nego i pokušaj zaštite teritorija od talijanskih pretenzija temeljenih na Londonskom ugovoru.

U Zagrebu je političku inicijativu preuzelo Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba, a Hrvatski sabor 29. listopada donio je odluku o raskidu veza s Bečom i Budimpeštom te priznao vlast novostvorene Države SHS.

Bio je to povijesni prekid s državom kojoj su hrvatske zemlje pripadale još od izbora Ferdinanda Habsburga za hrvatskog kralja 1527. godine.

Što je Hrvatska dobila od Austro-Ugarske?

Bilanca gotovo četiri stoljeća habsburške vlasti nije jednoznačna.

S jedne strane, upravo je u drugoj polovici 19. stoljeća Hrvatska prošla najveću modernizaciju dotad. Izgrađene su željezničke pruge koje su povezale Zagreb, Rijeku, Osijek i Slavoniju sa srednjoeuropskim tržištima.

Razvijane su luke, telekomunikacije, poštanski sustav, gradski vodovodi i kanalizacija. Istini za volju, dobar dio infrastrukture izgrađen je prije svega u skladu s interesima Beča i pogotovu Pešte. No, ceste i pruga do mora svakako su uvelike potakle i razvoj Hrvatske. 

Monarhija je također ostavila administrativni i pravni okvir koji je u mnogim elementima preživio do danas: zemljišne knjige, katastar, javno školstvo, sudski sustav i profesionalnu državnu upravu.

U gospodarskom smislu Hrvatska je ostala periferija velikog carstva, ali su upravo tada nastale mnoge industrije i banke koje su obilježile kasniji razvoj zemlje.

Što Hrvatska nije dobila?

Istodobno, Hrvatska nikada nije ostvarila političku ravnopravnost koju su priželjkivali njezini političari.

Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine zadržala je određeni stupanj autonomije, ali su ključne odluke ostale u rukama Pešte i Beča. Hrvatski nacionalni program, koji je uključivao ujedinjenje hrvatskih zemalja i veći stupanj samostalnosti, nikada nije ostvaren.

Dalmacija, Hrvatska, Slavonija, Istra i Rijeka ni 1918. nisu bile objedinjene u jedinstvenu hrvatsku političku cjelinu.

Hrvatsko-srpski paradoks 1918.

Možda najveći paradoks događaja od 29. listopada 1918. krije se u onome što je uslijedilo.

Hrvatska je napustila Austro-Ugarsku kao dio poražene strane u Prvom svjetskom ratu, a samo mjesec dana kasnije ušla je u zajedničku državu sa Srbijom, protiv koje su se hrvatski vojnici u austrougarskim odorama do tada borili na bojištima od Cera do Kolubare.

Strah od talijanskih teritorijalnih pretenzija, međunarodna neizvjesnost i kaos nastao raspadom Monarhije prevagnuli su nad idejom potpune samostalnosti. Država SHS potrajala je tek nešto više od mjesec dana prije ulaska u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.

Povijest se vratila u drugom obliku

Kad je Hrvatski sabor 1918. raskinuo veze s Bečom i Budimpeštom, činilo se da zauvijek napušta srednjoeuropski politički prostor.

No povijest je krenula neočekivanim smjerom.

Ulaskom u Europsku uniju 2013. Hrvatska se ponovno našla u zajednici s većinom država koje su nekada činile Austro-Ugarsku. Uz Hrvatsku, članice EU-a danas su i Austrija, Mađarska, Slovenija, Češka i Slovačka, dok su dijelovi nekadašnje Monarhije i u današnjoj Poljskoj, Rumunjskoj i Italiji.

Naravno, današnja Europska unija i nekadašnja Austro-Ugarska nemaju mnogo zajedničkog osim geografije. Jednu je držala na okupu habsburška dinastija, druga počiva na dobrovoljnom udruživanju suverenih država.

Ipak, karta Europe pokazuje zanimljiv kontinuitet. Više od stoljeća nakon izlaska iz Austro-Ugarske Hrvatska se ponovno našla za istim stolom s velikim dijelom svojih nekadašnjih habsburških susjeda. Povijest se nije ponovila, ali je zatvorila krug na način koji zastupnici Hrvatskog sabora 29. listopada 1918. teško da su mogli zamisliti.

Monarhija je nestala, Jugoslavija se raspala, ali geopolitički prostor kojem je Hrvatska stoljećima pripadala nije. Samo je tijekom posljednjih stotinu godina promijenio nekoliko imena i pravila funkcioniranja.