Otpad iz Gospića ne možemo vratiti državama iz kojih je stigao
Nakon 37 tisuća tona otpada i PFAS-a u podzemnici, Ministarstvo priznaje da nadzor dijele tri institucije, a trošak sanacije snosi hrvatski proračun
Slučaj Gospić, gdje je pod zemljom pronađeno procijenjenih 37.000 tona otpada, a nalazi okolišnih vještaka potvrdili PFAS spojeve u podzemnim vodama nizvodno od lokacije, otvorio je pitanje koje nadilazi jedan grad u Lici: tko uopće nadzire što ulazi u Hrvatsku kao 'otpad' i tko odgovara kad sustav zakaže.
Odgovori Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije na upit Lidera pokazuju da odgovornost za nadzor prekograničnog prometa otpada ne leži na jednom mjestu nego je raspodijeljena između najmanje tri institucije, da konačna cijena sanacije gospićkog odlagališta još nije poznata te da dio pronađenog otpada, zbog nedostatka domaćih kapaciteta, mora završiti u postrojenjima drugih članica EU-a.
Ministarstvo izdaje dozvole, ali ne zna reći koliko ih ima u prometu
Na pitanje koliko pravnih osoba u Hrvatskoj trenutno posjeduje važeće dozvole za uvoz, otpremu ili prekogranični promet otpada, konkretnog broja nije bilo. Ministarstvo je odgovorilo da odobrenja izdaje sukladno izravno primjenjivim propisima EU-a te da postupak uključuje provjeru nadležnih tijela svih uključenih država, a broj aktivnih dozvola, ministarstvo je svelo na procjenu.
- Više desetaka ovlaštenih pravnih osoba obavlja prekogranični promet otpadom, bilo na temelju dozvola za gospodarenje otpadom, bilo kao registrirani posrednici i trgovci – kažu iz Ministarstva.
Ipak, njihovo vlastito, službeno Izvješće o prekograničnom prometu otpada za 2024. godinu nudi znatno egzaktniju sliku od birokratske fraze o 'više desetaka' tvrtki. Prema tom dokumentu, za izvoz otpada koji podliježe strogom notifikacijskom postupku tijekom prošle godine važeće odobrenje imale 32 tvrtke (od kojih ga je realiziralo njih 25), a za uvoz takvog otpada u Hrvatsku odobrenje je imalo tek osam tvrtki.
