Vječne kemikalije: Gospić čeka nalaz, EU danas mijenja pravila

Nakon što je USKOK prije tjedan dana objavio nalaz i dopunu vještačenja zaštite okoliša za industrijski kompleks u Gospiću, u vezi s aferom ilegalnog odlaganja otpada, pokazalo se da su u podzemnim vodama nizvodno od odlagališta pronađeni PFAS spojevi.

Najveća ukupna koncentracija PFAS-a, 200,5 nanograma po litri, dvostruko je viša od parametarske vrijednosti od 100 nanograma po litri, koju europski i hrvatski propisi određuju za ukupne PFAS spojeve u vodi namijenjenoj ljudskoj potrošnji. U uzorcima su prevladavali kratkolančani PFAS spojevi, među kojima PFBS, PFBA, PFPeA i PFHxA. Takvi se spojevi dobro otapaju u vodi i vrlo su pokretljivi, zbog čega se vrlo lako mogu širiti kroz zemlju.

Međutim, premijer Plenković kaže da se radi samo o panici, za koju je kriva oporba, te da bi on sutra, ako treba tu vodu i popio. Živi bili pa vidjeli. Možda se ipak čeka novi nalaz od HZJZ-a koji je 11. kolovoza ponovnu uzeo uzorke vode, a rezultati tek trebaju biti objavljeni.

Što su vječne kemikalije

Kao što smo rekli, nizvodno od ilegalnog odlagališta otpada kod Gospića, u podzemnim vodama pronađeni su PFAS spojevi, takozvane 'vječne kemikalije'. Riječ je o jednom od najozbiljnijih slučajeva onečišćenja tla i vode u Hrvatskoj posljednjih godina, i to upravo spojevima za koje znanost sve glasnije upozorava.

PFAS, ili per- i polifluoroalkilne tvari, skupina je od više od deset tisuća sintetskih kemijskih spojeva koji se u industriji koriste od sredine dvadesetog stoljeća zbog svoje otpornosti na vodu, masnoću i visoke temperature. Zajednička im je karakteristika izuzetno stabilna veza ugljika i fluora, jedna od najjačih u organskoj kemiji, zbog koje se ove tvari gotovo uopće ne razgrađuju u prirodi niti u ljudskom tijelu, pa su zbog toga i dobile naziv 'vječne kemikalije'.

Njihova svestranost razlog je zašto su se raširile u toliko različitih industrija. Nalaze se u tekstilu i vodootpornim premazima, u ambalaži za hranu gdje sprječavaju prodiranje masnoće i vlage kroz papir i karton, u neprianjajućim površinama kuhinjskog posuđa, u pojedinim proizvodima kozmetičke industrije, u elektronici, u nizu industrijskih proizvodnih procesa te u pjenama za gašenje požara, gdje se desetljećima koriste upravo zbog svoje otpornosti na visoke temperature.

Ta ista svojstva koja PFAS čine korisnim čine ih i problematičnima. Budući da se ne razgrađuju, akumuliraju se u tlu, vodi i živim organizmima, uključujući ljude, kod kojih se dovode u vezu s nizom zdravstvenih problema poput poremećaja štitnjače, povišenog kolesterola, smanjene plodnosti te povećanog rizika od pojedinih vrsta raka, primjerice bubrega i testisa.

Unatoč tome, Europska unija do danas nije zabranila PFAS kao cijelu skupinu tvari. Dosadašnja regulativa, uključujući Uredbu REACH i propise koji proizlaze iz Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima, ograničila je ili zabranila tek pojedine, pojedinačno identificirane spojeve poput PFOA i PFOS, dok je ogromna većina od deset tisuća i više tvari iz te obitelji ostala izvan izravne regulacije.

Međutim, EU ipak priprema jedno od najopsežnijih ograničenja u povijesti europske kemijske regulative, koje bi obuhvatilo gotovo cijelu skupinu PFAS tvari odjednom. Prijedlog su još u siječnju 2023. godine ECHA-i podnijela nadležna tijela Nizozemske, Njemačke, Danske, Norveške i Švedske, a postupak se od tada vodi kroz mehanizme Uredbe REACH pod nadzorom Europske agencije za kemikalije. Riječ je o skupnom ograničenju koje ne popisuje pojedinačno svaku tvar obuhvaćenu zabranom, nego predlaže ograničenje svih spojeva koji zadovoljavaju vrlo široku definiciju PFAS-a.

ECHA-ini stručni odbori tijekom 2026. privode kraju znanstvenu procjenu tog prijedloga, a konačno mišljenje očekuje se do kraja godine, nakon čega odluku donosi Europska komisija zajedno s državama članicama. Do stupanja na snagu ove sveobuhvatne zabrane realno neće doći prije 2027., a ni tada u punom opsegu, jer se već najavljuju iznimke i dulji prijelazni rokovi za primjene poput pojedinih medicinskih, energetskih i elektroničkih proizvoda, za koje zamjena PFAS-a još nije tehnički riješena.

Dok se taj, najveći i najsporiji proces tek privodi kraju, jedan uži, ali već gotov zahvat stupio je na snagu upravo danas, 12. kolovoza 2026.

Kraj PFAS-a u ambalaži za hranu

Nova europska Uredba o ambalaži i ambalažnom otpadu, poznata pod kraticom PPWR, stupila je na snagu još u veljači 2025., no najveći dio njezinih odredbi počinje se primjenjivati tek danas, 12. kolovoza. Za razliku od dosadašnje direktive, koja je državama članicama ostavljala prostora da same uređuju pitanje ambalažnog otpada, uredba se izravno primjenjuje u svih dvadeset sedam članica, bez potrebe za nacionalnim prenošenjem u zakonodavstvo.

Promjena će se najprije osjetiti na ambalaži koju potrošači svakodnevno dobivaju uz hranu za van, poput kutija za burgere i pomfrit, vrećica za kebab ili papira za pekarske proizvode. PFAS se u takvim materijalima koristio upravo zato da masnoća i vlaga ne prodru brzo kroz papir ili karton, isto svojstvo koje ga, kako smo vidjeli, čini toliko postojanim i u tlu kod Gospića.

Od danas se takva ambalaža, ako sadrži PFAS iznad propisanih granica, više ne smije stavljati na tržište Europske unije. Granice su postavljene vrlo nisko, a Njemačka organizacije za zaštitu potrošača ocjenjuju da su ti limiti postavljeni toliko nisko da namjerna uporaba PFAS-a u ovakvoj ambalaži u praksi postaje gotovo isključena.

Za potrošače se ništa ne mijenja u smislu njihova ponašanja, jer je odgovornost za usklađenost na proizvođačima, uvoznicima i ostalim sudionicima opskrbnog lanca, a ambalaža koja je na tržište stavljena prije danas ne mora se povlačiti.

Stiže šira reforma

Ograničenje PFAS-a samo je jedan, iako simbolički najsnažniji, dio znatno šire reforme. Do 2030. iz uporabe će se povući jednokratna pakiranja poput vrećica šećera i začina koje sadrže više od pet posto plastike, kao i mala hotelska pakiranja šampona, dok će od veljače 2027. ugostitelji morati prihvaćati posude koje kupci sami donesu za hranu za van.

Zašto onda ambalaža za hranu već ima svoju, pravomoćnu zabranu, dok cjelovita REACH zabrana za sve ostale primjene PFAS-a još ni izdaleka nije gotova? Odgovor je jednostavan jer se radi o dva potpuno odvojena zakonska instrumenta.

REACH postupak pokušava odjednom obuhvatiti deset tisuća i više spojeva u desecima industrija, zbog čega mora proći opsežnu, dugotrajnu znanstvenu procjenu. PPWR je, s druge strane, riješio jedan uzak, konkretan i posebno osjetljiv slučaj, PFAS u izravnom dodiru s hranom, kroz zaseban zakon koji nije morao čekati da se dovrši ta šira procjena. Europska unija tako u praksi prvo zatvara najhitnije, najizloženije rupe, dok šira i sporija mjera tek dolazi na red.

Vrata koja se, čini se, otvaraju u isto vrijeme

No, dok Europska komisija danas zatvara vrata PFAS-u u ambalaži za hranu, paralelno se vodi rasprava koja bi mogla otvoriti druga, znatno šira vrata upravo istoj skupini kemikalija, samo u sasvim drugom dijelu zakonodavstva, i to ne slučajnim poklapanjem nego izravnom posljedicom jednog konkretnog prijedloga. Riječ je o takozvanom omnibus prijedlogu za deregulaciju, predstavljenom u sklopu šireg plana Komisije za smanjenje administrativnih opterećenja, koji predviđa smanjenje popisa opasnih kemikalija relevantnog za dodjelu oznake ekološke prihvatljivosti i pristup povoljnim uvjetima u sklopu Zelenog plana EU-a.

Danas, proizvod koji sadrži određene štetne kemikalije, kancerogene tvari, hormonske disruptore ili PFAS, ne može se smatrati održivim niti ući na popis održivih investicija, automatski je isključen, bez iznimke.

Međutim, prijedlog Komisije taj bi popis, koji trenutačno obuhvaća nekoliko tisuća tvari, sveo na samo 247 supstanci označenih kao 'tvari vrlo visokog rizika'. To ne znači da bi proizvodi s PFAS-om automatski dobili zelenu oznaku, znači da bi za velik broj PFAS spojeva koji ne uđu u tih 247 najopasnijih nestala automatska zabrana koja ih danas već na startu isključuje iz statusa održivog ulaganja.

Drugim riječima, prijedlog bi doista mogao omogućiti da proizvodi koji sadrže potencijalno opasne kemikalije, uključujući PFAS, dobiju oznaku ekološke prihvatljivosti, upravo onako kako upozoravaju kritičari poput Theresе Kjell, voditeljice politike u neprofitnoj organizaciji ChemSec, koja tvrdi da Komisija ovim potezom napušta načelo 'ne nanosi značajnu štetu', dosadašnji temelj europske politike održivosti.

Važno je pritom razdvojiti dvije stvari koje se lako pobrkaju. Ono što PPWR zabranjuje jest smije li se PFAS uopće nalaziti u ambalaži za hranu i stavljati na tržište, to ostaje zabranjeno bez obzira na sudbinu omnibus prijedloga. Ono o čemu odlučuje omnibus prijedlog jest smije li se neki proizvod, koji PFAS sadrži u nekom drugom, inače nezabranjenom kontekstu, nazvati 'održivim' pred investitorima i time dobiti pristup povoljnijim uvjetima financiranja.

To su dvije različite osi regulacije, jedna zabranjuje proizvod, druga određuje financijsku etiketu, ali upravo zato što djeluju usporedno, u istom trenutku Unija jednom rukom PFAS izbacuje iz kutije za pomfrit, a drugom mu otvara put do oznake 'zeleno' na burzi. Ne radi se o pravnoj kontradikciji, jer oba propisa mogu formalno supostojati bez sukoba, nego o političkoj nedosljednosti koju uočavaju i sami kritičari deregulacije.

Sve troje, spori REACH proces koji tek treba zatvoriti punu sliku, već usvojeni PPWR koji rješava najosjetljiviji segment, i omnibus prijedlog koji prijeti da otvori novi prostor za PFAS na financijskom tržištu, događa se paralelno, u istoj godini, oko iste skupine kemikalija. A dok se u Bruxellesu vode ta tri odvojena postupka, u Gospiću se čeka nalaz HZJZ-a koji bi trebao pokazati koliko je od svega toga, zapravo, već stiglo u hrvatsku podzemnu vodu.