Potres koji je 1880. srušio Zagreb i stvorio moderni grad

'Na ulici sve je bilo krš i pustoš.'

Tako je tadašnji gimnazijalac Ćiro Truhelka opisao jutro 9. studenoga 1880., kada je Zagreb pogodio najteži potres u njegovoj modernoj povijesti. U 7 sati i 33 minute zatresla se zemlja, rušili su se dimnjaci, pucali svodovi crkava, a tisuće građana u panici su pokušavale napustiti grad. Potres magnitude oko 6,3 pogodio je područje Medvednice i oštetio gotovo dvije tisuće zgrada. 

Pravo je čudo što je takav potres imao relativno malo ljudskih žrtava - 29 ozlijeđenih i dva poginula. Županijskog litografa Stanića na ulici je usmrtio crijep koji je pao s krova dok je u naručju nosio dijete, koje je preživjelo. Život je izgubio i talijanski radnik koji je pao s krova crkve sv. Marka.”

Grad straha

Nakon glavnog udara uslijedila su brojna naknadna podrhtavanja. Strah je bio toliko velik da su građani svaki jači zvuk doživljavali kao novi potres. Topot konjskih kopita ulicama izazivao je paniku pa su gradske vlasti morale zabraniti kaskanje kroz grad. Konji su kroz središte Zagreba smjeli prolaziti samo hodom.

Istodobno je zavladala i prava medijska histerija. Jedne su novine objavile da je u Resniku potres izazvao erupciju gejzira visokog tridesetak metara. Pisalo se da su se u Zagrebu srušile četiri crkve, da je grad pretvoren u 'prah i pepeo', da je u zgradi Generalkomande zatrpano petnaest radnika, pa čak i da bi se kod Zagreba mogao pojaviti vulkan poput Vezuva, koji se upravo tih dana ponovno aktivirao. Sve je bilo popraćeno dramatičnim ilustracijama ruševina, kaosa i katastrofe.

August Šenoa takve je senzacionalističke izvjestitelje prezrivo nazivao 'tresoslovcima'.

Kredit, a ne milosrđe

Gradonačelnik Matija Mrazović brzo je shvatio da pretjerivanje može nanijeti jednaku štetu kao i sam potres. Zbog toga je sazvao novinare i upozorio ih da ne pretjeruju u opisima katastrofe. Njegova rečenica ostala je jedna od najzanimljivijih iz cijele krize:

Preuveličavanjem se možda pobuđuje milosrđe, ali se ruši kredit.

Bila je to vrlo praktična primjedba. Zagrebu nije trebala sućut nego novac. U konačnici je za obnovu Zagreba iz Pešte odobren zajam od milijun forinti. Za usporedbu, gradski je proračun 1880. godine iznosio manje od 590.000 forinti. Ukupna je pak šteta od potresa procijenjena na 3,3 milijuna forinti, od čega se na sam Zagreb odnosilo više od dva milijuna. Upravo je pitanje novca otvorilo i pitanje tko će upravljati obnovom.

Obnova kao građevinski i politički projekt

Prvih dana nakon katastrofe glavnu riječ imao je grad.

No kako su rasli troškovi i financijski značaj obnove, sve se snažnije uključuju Zemaljska vlada te financijski centri u Pešti i Beču. Obnova Zagreba postupno je postajala više od građevinskog pothvata. Postajala je politički projekt.

Teško je izbjeći pitanje jesu li svi akteri bili motivirani isključivo dobrobiti grada ili je dio tadašnjeg političkog establišmenta u obnovi vidio i priliku za jačanje vlastitog utjecaja. To je pitanje koje se provlači kroz mnoge kasnije interpretacije potresa.

Katedrala kao simbol oba potresa

Nijedna građevina nije simbolizirala katastrofu više od zagrebačke katedrale. Svodovi su se urušili, toranj je teško stradao, a štete su bile toliko velike da je uslijedila temeljita rekonstrukcija pod vodstvom Hermanna Bolléa. Upravo je nakon te obnove katedrala dobila izgled koji će obilježiti vizuru Zagreba tijekom sljedećih 140 godina. 

Potres 2020. ponovno ju je pretvorio u simbol katastrofe i ponovno otvorio pitanje obnove. U tom smislu katedrala povezuje dva najveća zagrebačka potresa bolje od bilo koje druge građevine.

Zagreb 1880. i Zagreb 2020.

Povjesničar umjetnosti Dragan Damjanović naglašava da je već mjesec dana nakon potresa 1880. završena nužna obnova gotovo svih javnih zgrada pa su škole, zavodi i druge ustanove ponovno radili. Velik dio stambenog fonda bio je dovoljno saniran za normalan život, dok su dugotrajni radovi ostali uglavnom na najteže stradalim crkvama i reprezentativnim građevinama.

Tu usporedba s potresom 2020. postaje neizbježna.

Zagreb 1880. nije dovršio obnovu za mjesec dana. Katedrala i pojedine crkve obnavljale su se godinama, pa i desetljećima. Ali grad je za mjesec dana ponovno funkcionirao. Nakon potresa 2020. država (koja je ponovo od grada preuzela glavnu riječ) kao okvirni cilj postavila je desetogodišnji rok obnove.

Gotovo stoljeće i pol dijeli dva potresa, ali iznenađujuće mnogo toga ostalo je isto. I tada i danas katedrala je postala simbol katastrofe. I tada i danas vodile su se rasprave o tome tko upravlja obnovom. I tada i danas širile su se glasine, pretjerivanja i katastrofična predviđanja.

Razlika je možda u tome što je Zagreb 1880. sapet između dva politička centra pokazao veću brzinu u vraćanju grada u funkciju nego što je to uspjela moderna i samostalna država 140 godina poslije.