Baxter priznao pogrešku koja je na odnijela 23 života u Hrvatskoj

Svjetski mediji 6. studenoga 2001. prenijeli su vijest koju su hrvatski bubrežni bolesnici i njihove obitelji čekali gotovo mjesec dana. Američki medicinski div Baxter priznao je da je kemijska tvar korištena u proizvodnji njegovih dijalizatora mogla biti povezana sa smrću pacijenata u više zemalja. Među njima je najteže bila pogođena upravo Hrvatska.

Bio je to dramatičan obrat u slučaju koji je potresao hrvatsko zdravstvo i doveo do najveće medicinske afere u Hrvatskoj. 

Kasno upozorenje iz Španjolske

Sve je počelo 8. listopada 2001. U bolnicama u Zagrebu, Puli, Dubrovniku, Šibeniku i drugim gradovima počeli su se nizati smrtni slučajevi među bolesnicima na hemodijalizi. Pacijenti su tijekom ili neposredno nakon terapije razvijali teške reakcije, a dio njih umirao je doslovno pred medicinskim osobljem.

U svega nekoliko dana umrle su 23 osobe. Taj se broj žrtava najčešće koristio i kasnije, iako su vlasti kasnije tvrdile da dva smrtna slučaja nisu izravno povezana s tom aferom. No, nedvojbeno je da je bar 21 pacijent preminuo zbog upotrebe dijalizatora tipa Plivadial P-15 i P-18, proizvedenih u sustavu američkog Baxtera i distribuiranih na hrvatskom tržištu. Pokazalo se da se desetak sličnih smrtnih slučajeva dogodilo i u Španjolskoj još u kolovozu, no tada nije pronađen jasan dokaz koji bi proizvode povezao s tragedijom. 

Najprije povlačenje dijalizatora, pa priznanje

Tek hrvatski slučaj promijenio je tijek događaja. Kako su istražitelji postupno isključivali vodu, lijekove, igle, otopine i ostalu opremu, sumnja se sve više koncentrirala na same dijalizatore. Nakon što su sporni proizvodi povučeni iz uporabe, novi smrtni slučajevi više nisu zabilježeni istim intenzitetom.

Pod pritiskom novih činjenica Baxter je sredinom listopada povukao sporne serije proizvoda s tržišta, ali je i dalje tvrdio da nema dokaza o njihovoj odgovornosti.

Taj se stav srušio početkom studenoga. Kompanija je tada priznala da je tijekom interne istrage utvrđeno kako je u proizvodnji korištena posebna procesna tekućina za ispitivanje nepropusnosti dijalizatora. Tragovi te kemikalije, prema nalazima tvrtke, u pojedinim slučajevima nisu bili potpuno uklonjeni prije isporuke proizvoda bolnicama.

Hrvatske nagodbe teške oko 20 milijuna dolara?

Praktički preko noći priča se promijenila iz 'nema dokaza o povezanosti' u priznanje da je problem najvjerojatnije nastao upravo u proizvodnom procesu. Baxter je globalno opozvao sporne serije dijalizatora, trajno obustavio njihovu proizvodnju, zaustavio rad pogođenih proizvodnih linija te izdvojio desetke milijuna dolara za odštetne zahtjeve i sudske sporove.

Obitelji hrvatskih žrtava nisu morale prolaziti dugotrajne sudske procese. Većina slučajeva završena je izvansudskim nagodbama, a Baxter je isplatio odštete. Iznosi nagodbi nikada nisu službeno objavljeni, premda su se u medijima godinama pojavljivale procjene da je riječ o oko milijun dolara po slučaju. Predsjednik kompanije poslije je javno priznao pogrešku, ispričao se Hrvatskoj i potvrdio da su obitelji obeštećene.

Baxter bez kaznene odgovornosti

No možda je najzanimljiviji dio priče upravo njezin pravosudni epilog.

Unatoč 21 izgubljenom životu, velikoj međunarodnoj istrazi i priznanju proizvodne pogreške, afera praktički nije rezultirala značajnom kaznenom odgovornošću pojedinaca. U Hrvatskoj je političku cijenu platila ministrica zdravstva Ana Stavljenić-Rukavina, koja je podnijela ostavku već u listopadu, nakon što se pokazalo da je bilo problema u pravodobnom upozoravanju svih bolnica i koordinaciji sustava. 

Unatoč kriminalističkoj istrazi i najavama kaznenog progona, afera nije dovela do pravomoćnih kaznenih presuda. U Hrvatskoj nitko nije sudski odgovarao zbog smrti 21 pacijenta na dijalizi. Ni u Baxteru slučaj nije ostao zapamćen po kaznenim presudama menadžerima ili inženjerima, nego prije svega po odštetama, povlačenju proizvoda i reputacijskoj šteti za tvrtku.

Odštete brže od pravde

Četvrt stoljeća poslije ostao je neobičan paradoks. Zbog medicinskog proizvoda koji je trebao spašavati živote 21 osoba izgubila je život. Kompanija je priznala pogrešku, isplatila odštete i povukla proizvod. Kazneni epilog koji bi odgovorio na pitanje tko je osobno odgovoran za 21 smrtni slučaj nikada nije dobio jasan završetak, a slično se završilo i s odgovornošću za još 30-ak smrtnih slučajeva u drugim državama.

Zato se afere Baxter danas mnogi sjećaju ne samo kao najveće tragedije hrvatskog zdravstva, nego i kao slučaja u kojem su odštete stigle mnogo prije pravde.