Na današnji dan

Zagrebački potres: Najsporija obnova u Hrvatskoj, a i šire

Šteta od potresa koji je pogodio Zagreb 22. ožujka 2020. procijenjena je na 13,3 milijardi eura, a obnova će potrajati još četiri godine

U nedjelju 22. ožujka 2020. Zagrepčane je u 6.24 probudio razorni potres magnitude 5,5 prema Richteru. Bio je to najjači udar na Zagreb od Velikoga potresa 9. studenoga 1880., magnitude 6,3 prema Richteru. 

Šteta od 13,3 milijarde eura

Potres je najveću štetu nanio u samome središtu grada, u kojemu su posebno stradale stare zgrade koje nisu bile građene prema protupotresnim kriterijima. Smrtno je stradala 15-godišnja djevojčica (na koju je pao zid u stanu u Đorđićevoj ulici), 27 je osoba ozlijeđeno. 

Prijavljena su oštećenja na 26.500 objekata – od manjih pukotina do ozbiljnih strukturnih problema. Crvenu naljepnicu, koja je označavala neupotrebljivost, dobilo je 2658 objekata, zbog čega je oko 5000 stanovnika moralo napustiti svoje domove. Materijalnu štetu Svjetska banka i Vlada procijenili su na oko 13,3 milijarde eura. 

Još jači potres na Baniji

Još se obnova Zagreba nije pravo ni zahuktala, a Baniju je 29. prosinca 2020. snašao još jači potres, magnitude 6,4 prema Richteru. Donio je još katastrofalnije posljedice. Osam osoba smrtno je stradalo. Oštećeno je više od 40.000 kuća i zgrada. Domove je moralo napustiti oko 20.000 ljudi. Šteta je procijenjena na otprilike pet milijardi eura. Sve zajedno, šteta od dvaju potresa procijenjena je na iznos veći od državnoga proračuna – preko 20 milijardi eura.

Potres u brojkama

  • magnituda: 5,5
  • poginulih: 1
  • ozlijeđenih: 27
  • broj objekata oštećenih u Zagrebu: 26.500
  • crvene naljepnice: 2.658
  • šteta: 13,3 mlrd €

Usporedbe radi, potres prije 140 godina prouzročio je štetu tek nešto manju od cijeloga godišnjeg proračuna tadašnje Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. 

Brzo raščišćavanje i traljava obnova 

I nakon potresa 2020. u oba su slučaja brzo organizirani raščišćavanje i smještaj za ljude koji su ostali bez krova nad glavom. Država je preuzela brigu o sanaciji. Već od siječnja počelo je useljavanje u kontejnerska naselja u Petrinji, Glini i Sisku, koja su narasla na oko 5000 stanovnika. 

U međuvremenu sve se zakompliciralo, od poslovično spore birokracije do objektivnih vlasničkih problema. Obnova se brzo usporila, a privremeni kontejnerski smještaj pretvorio se u višegodišnji. Potkraj listopada 2020. osnovan je fond za obnovu, ali sudario uklopio se u spore procedure i postao političko prepucavalište. Za to vrijeme bilo je burno i u resornome Ministarstvu graditeljstva. 

Prinudni upravitelj Ministarstva graditeljstva

Darko Horvat uhićen je u veljači 2022. na dužnosti. Na njegovo mjesto došao je Ivan Paladina, bivši čelnik Instituta IGH, koji se više bavio unosnijim nekretninskim i investicijskim projektima pa je pod sumnjom na sukob interesa smijenjen u siječnju 2023. – zbog spore obnove. Za to vrijeme 5000 ljudi treću je zimu živjelo u privremenim kontejnerima. 

Novi ministar graditeljstva Branko Bačić faktički je preuzeo ulogu svojevrsnog prinudnog upravitelja obnove. Imao je dva ključna zadatka. Prvi je bio iskorištavanje svega novca iz Fonda solidarnosti EU-a, oko milijardu eura, koji je trebao biti potrošen do lipnja 2022., ali rok je ipak produljen za godinu dana. U tome je i uspio.

Ispražnjeni kontejneri, ali…

Uspio je i u drugome zadatku: ispraznio je sve kontejnere prije četvrte zime. Doduše, nisu svi stradalnici useljeni u trajni smještaj, nego u drugi privremeni. To se vremenski poklopilo s idućim parlamentarnim izborima 2024. Kontejnerska naselja nisu, naime, bila samo pokazatelj državne nesposobnosti nego i velik izvor kolektivnoga nezadovoljstva vlašću koje je sa svakim televizijskim prilogom rušilo stranački rejting i broj saborskih mandata. 

Razlike između 1880. i 2020. 

Upravo zato zanimljivo je pogledati kako je Zagreb reagirao u prošlosti. Povjesničar umjetnosti Dragan Damjanović napisao je u časopisu Prostor da je 1880. u samo mjesec dana od potresa završena nužna obnova gotovo svih javnih zgrada pa su sve škole, zavodi i druge javne ustanove mogli početi raditi. I velik dio stambenih zgrada saniran je dovoljno da se mogao upotrebljavati za stanovanje. Slijedili su samo još veliki radovi na obnovi crkava, od kojih će neki biti završeni već tijekom 1881. (na crkvi svete Katarine), a na pojedinim građevinama trajat će nekoliko desetljeća (na katedrali, franjevačkoj crkvi).

Ove podatke bolje je ne uspoređivati s aktualnima. Skele su i dalje u središtu Zagreba. Vlast se hvali da će kompletna obnova biti završena - do 2030. Taj period od čak deset godina zapravo je ilustracija promjena u hrvatskoj politici od kraja 19. stoljeća do danas.

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju