Zašto civilizacije propadaju i što povijest govori o današnjoj Europi

Od Mezopotamije do današnje 'Anglosfere' pokopali smo mnogobrojne civilizacije, no još uvijek nismo dokučili sve tajne procesa koji vodi od prosperiteta do njihove propasti. Pa to pokušavamo. Vjerojatno (i) zato što je suvremeno društvo fazu cvjetanja prošlo još prije nekoliko desetljeća, a geopolitičko kidanje staroga poretka neumitno vodi u neko novo društvo.

Postojeća nam se civilizacija topi pred očima. Skidanje stare kože, znamo, boli, pa čak i velike institucije poput MMF-a pokušavaju naći odgovor na to pitanje. Ono što nas zaista muči nije toliko pitanje o tome jesmo li doista na cesti koja nikamo ne vodi nego – što će biti s nama ako se život kakvoga poznajemo preseli u povijesne knjige i postane samo još jednom umrlom civilizacijom?  Ako je povijest učiteljica života, a vele da jest, trebali smo već ponešto naučiti iz arhivskih događanja. Upravo o tome progovara švedski autor Johan Norberg (čiju je analizu koristio i MMF), švedski autor koji i dalje vjeruje u ekonomsku globalizaciju, klasične liberalne vrijednosti i kapitalizam.

Zrno slobode kao temelj uspona

No i bez Norberga i bez MMF-a, svatko tko nije spavao na satovima povijesti zna da su velike civilizacije posta(ja)le takvima zato što su intenzivno poticale  inovacije, kulturu, kreativnost, znanstvena otkrića, tehnološi napredak, posljedično i gospodarski rast. No, jednako tako znamo da su i siromaštvo i klasna struktura bili dijelom svih tih civilizacija. Kako su onda procvjetale?