Željko Tutunović: Graditelj najjeftinijih stanova i najskupljih iluzija

Dana 13. studenoga 2001. donesena je prva pravomoćna presuda protiv Željka Tutunovića. Osuđen je na deset mjeseci zatvora, i to samo uvjetno, uz obvezu povrata 74.513 kuna, za koliko je 'prodao' stan od 27,5 kvadrata koji nikad nije izgrađen. Bila je to tek prva etapa pravosudnog raspleta koji će trajati godinama i u konačnici završiti petogodišnjom zatvorskom kaznom za čovjeka koji se na javnoj sceni pojavio početkom 1990-ih kao proizvođač plastičnih proizvoda kojeg su kooperanti optuživali za prevare. 

Najpoznatiji je bio kao organizator ponajvećih stambenih prevara u Hrvatskoj, ali priča o Tutunoviću daleko je neobičnija od klasične priče o građevinskim makinacijama.

Najjeftiniji stanovi

U godinama stambene nestašice i kaotičnog razvoja privatne stanogradnje Željko Tutunović nije nastupao kao običan investitor. Naprotiv, predstavljao se kao čovjek koji se bori protiv previsokih cijena stanova, građevinskog lobija i birokracije povezane s gradskim vlastima.

Njegovi su stanovi bili uvjerljivo najjeftiniji na tržištu, zbog čega nije teško razumjeti zašto su stotine kupaca povjerovale njegovim obećanjima. Tvrdio je da običnim ljudima omogućuje ono što su drugi učinili nedostižnim: vlastiti stan po pristupačnoj cijeni.

Upravo je na toj kombinaciji jeftinih kvadrata, uvjerljivosti i medijske prisutnosti izgradio status svojevrsnog borca protiv sustava.

Majstor rupa u zakonu

Tutunović je istodobno bio poznat po gotovo nevjerojatnim pokušajima iskorištavanja zakonskih praznina.

Kada su bageri stigli srušiti jednu njegovu bespravno izgrađenu jednokatnicu na Trešnjevci, uspio je odgoditi izvršenje upozorivši da se rješenje odnosi na građevinu koje više nema. U međuvremenu je, naime, na objekt nadogradio još dva kata.

Druga je anegdota postala gotovo urbana legenda Zagreba. Na Bijeniku je izgradio niz kućica od po 12 kvadrata jer za objekte do te veličine nije bila potrebna građevinska dozvola. Plan je propao zbog svega nekoliko stotinki četvornoga metra. Građevinska inspekcija izmjerila je da kućice imaju 12,06 kvadrata pa su ipak srušene. 

Takvi su ga potezi pretvorili u jednog od najprepoznatljivijih likova zagrebačke građevinske scene devedesetih.

Stotine kupaca i godine suđenja

Iza ekscentrične vanjštine ostao je mnogo ozbiljniji problem.

Sudovi su zaključili da su kupci dovođeni u zabludu pri kupnji stanova građenih bez potrebnih dozvola. Nakon maratonskog postupka koji je trajao gotovo osam godina, Tutunović je 2006. nepravomoćno osuđen na osam godina zatvora, a u studenome iste godine kazna mu je smanjena na pet godina.

Zahtjevi za pomilovanjem kasnije su mu više puta odbijeni.

Drugi život Željka Tutunovića

Da je priča tu završila, danas bi ga se uz stotine članova obitelji prevarenih sjećali samo čitatelji crne kronike. No Tutunović je bio i prvi menadžer grupe Fantomi i autor njihova najvećeg hita Duda, pjesme koja je 1990. lansirala bend i Roberta Marekovića među najpopularnije domaće izvođače.

Nakon sudskih i zatvorskih epizoda ponovno se pojavio u javnosti kao ulični svirač, kantautor i internetski performer. Na YouTubeu i društvenim mrežama objavljivao je humoristične, često vrlo vulgarne pjesme koje su skupljale desetke pa i stotine tisuća pregleda.

Godinama je bio povezan s aktivnostima oko zbrinjavanja napuštenih pasa te je tvrdio da je preko svoje udruge pomogao udomljavanju oko dvije stotine životinja. I dalje je nastojao njegovati sliku čovjeka velikog srca. Umro je 2022. u 67. godini života nakon dugogodišnjih zdravstvenih problema povezanih s bolešću srca..

Jedan od simbola hrvatske tranzicije

Teško je pronaći osobu koja je u jednoj biografiji spojila toliko proturječja: pravnika i građevinskog poduzetnika, osuđenika i voditelja udruge za zaštitu životinja, glazbenog menadžera, učitelja gitare, internetskog zabavljača, uličnog svirača… Kooperanti i klijenti smatrali su plastičarskim Robinom Hoodom i borcem protiv skupih stanova i građevinskog lobija, a da se radi o iluziji saznali bi tek kad je bilo prekasno.  

Upravo zato prva pravomoćna presuda iz studenoga 2001. nije samo početak jednog sudskog raspleta. Ona označava početak kraja karijere čovjeka koji je možda bolje od ijednog drugog pojedinca utjelovio sve proturječnosti, improvizacije, snalažljivost i apsurde hrvatske tranzicije.