Kako su u Hrvatskoj prvi put u štrajk krenuli poslodavci

U utorak 10. studenoga 1998. hrvatski su poslodavci zaprijetili – štrajkom. Doduše, nije to bio klasični lockout s stavljanjem ključa u bravu, nego tek najava simboličnog prekida rada na 15 minuta. No, ipak je to bio prvi takav potez u Hrvatskoj. 

Proračun kao povod

Formalni povod bio je Vladin prijedlog državnog proračuna za 1999. godinu. Država je planirala potrošiti 49 milijardi kuna, što je 25 posto više od izvorno planiranog proračuna za 1998. godinu.

Poslodavci su tvrdili da država raste brže od gospodarstva i da povećava rashode upravo u trenutku kada se pojavljuju ozbiljni problemi nelikvidnosti, usporavanja gospodarskog rasta i rastućih dugovanja među poduzećima.

HUP je zato izradio vlastiti prijedlog gospodarske politike i tražio da se državni rashodi zadrže približno na dotadašnjoj razini.

Tko je ratovao s Vladom

Rat protiv Vlade javno je vodio glavni direktor HUP-a Željko Ivančević, koji se prometnuo u jednog od najžešćih kritičara Matešine vlade, a štrajkom je na konferenciji za novinare zaprijetio i potpredsjednik HUP-a Emil Tedeschi. 

Zanimljivo je da se Ivica Todorić, osnivač i prvi predsjednik HUP-a, o tom sukobu nije javno izjašnjavao. Čak je izbjegao obilježavanje 170 godina Jamnice, pa ga novinari ni tamo nisu uspjeli zaskočiti pitanjem o štrajku poslodavaca. 

Vlada prihvaća sukob

HUP je od Vlade tražio razgovor. Vlada je odgovorila propitivanjem HUP-ove reprezentativnosti. Ministar financija Borislav Škegro i ministar gospodarstva Nenad Porges otvorili su naoko neugodno pitanje o tome predstavlja li HUP (u Gospodarsko-socijalnom vijeću) doista hrvatske poslodavce i koliko je velik njegov stvarni utjecaj. 

Škegro je HUP usporedio s nogometnom reprezentacijom bez Šukera, Bobana i Prosinečkog: - Kakva je to 'reprezentacija' bez velikih poduzetnika poput Luke Rajića, Dragutina Biondića i Nikice Valentića?

Međutim, umjesto da oslabi HUP, otvoreni sukob dao mu je prostor za afirmaciju.

Petnaest minuta koje su promijenile odnos snaga

U četvrtak 19. studenoga, devet dana nakon najave prijetnja je ostvarena. Umjesto radnika, u štrajk su krenuli poslodavci, premda su rad zaustavili i svi zaposlenici.

Članice Hrvatske udruge poslodavaca točno u podne prekinule su posao na 15 minuta u znak prosvjeda protiv gospodarske politike Vlade Zlatka Mateše. Bio je to vrhunac dužeg sukoba koji se nije vodio samo oko proračuna, poreza ili plaćanja članarine za Hrvatsku gospodarsku komoru. U pozadini se nalazilo mnogo važnije pitanje: tko ima pravo govoriti u ime hrvatskih poduzetnika.

U simboličnom 15-minutnom prekidu rada nije sudjelovalo samo 2750 tvrtki koje su poslodavci učlanili u HUP. Prema HUP-ovom rezimeu, u akciji 'Obustavimo poslovanje' sudjelovalo je ukupno 4150 tvrtki, među kojima je, dakle, bilo i 1400 tvrtki koje tada još nisu bile formalni članovi udruge, a organizacija je tijekom sukoba dobivala nove pristupnice.

Pobijedili i Vlada i HUP

Upravo je to bio najvažniji rezultat cijele akcije. Proračun nije bitno promijenjen. Vlada nije odustala od svoje politike. HUP nije ostvario većinu konkretnih zahtjeva, ali je prvi put pokazao da može mobilizirati velik dio privatnog sektora.

Povijesni značaj događaja ne nalazi se u 15 minuta zaustavljenih proizvodnih linija. Nalazi se u činjenici da je nakon tog sukoba postalo mnogo teže tvrditi kako HUP nije legitimni predstavnik hrvatskih poslodavaca. U pokušaju da ospori njegovu važnost, Vlada mu je pomogla da je dokaže.

Riješeno pitanje reprezentativnosti

Zato je stvarni epilog studenoga 1998. paradoksalan. Matešina vlada pobijedila je u sporu oko proračuna. Ali HUP je pobijedio u mnogo važnijoj bitci: onoj za položaj glavnog glasnogovornika hrvatskog privatnog sektora. HUP je bio prva udruga poslodavaca, ali u međuvremenu ih je osnovano još osam (zdravstvo, obrtnici, drvna industrija, štedno-kreditne zadruge…). Nakon HUP-ovog 'štrajka' većina ih je nestala sa scene, a pitanje HUP-ove reprezentativnosti prestalo je biti predmet ozbiljnih osporavanja

Gotovo tri desetljeća poslije upravo se to pokazalo najtrajnijom posljedicom prvog hrvatskog 'štrajka poslodavaca'.