Tomislav Tomašević iznimno je sličan Milanu Bandiću od prije dvadesetak godina. Imaju izrazitu populističku žicu, izvrsnu komunikaciju i s ljudima i s medijima, hodajući su PR, na rubu provokacije prema establišmentu koji ih je proizveo...
Na redu je Zagreb. Nakon parlamentarnih izbora i postavljanja čvrste strukture vlasti za sljedeće četiri godine na nacionalnoj razini politički se fokus premješta na glavni grad. Više je razloga tomu.
S drugim po veličini proračunom u Hrvatskoj (odmah iza državnoga), ujedno proračunom širokih kreativnih mogućnosti (za razliku od državnoga), Zagreb je uvijek politički privlačan, a osobito uoči lokalnih izbora. Privlačan je čak i kad je taj proračun prazan, kao što je trenutačno zagrebački. Privlačan je i zato što je na sljedećim izborima dostižan. Naime, epoha vladavine Milana Bandića očito se primiče kraju. A to znači da se otvara prostor ne samo za novog gradonačelnika već i za neki novi, ili barem naizgled novi, model upravljanja.
Model nadstranačkog populista koji integrira sve stranke i partije, nadzemlje i podzemlje, sve svjetonazore i sve ideologije kreativnom raspodjelom proračuna i poslovnim aranžmanima u sivoj zoni – potrošio se u svakom smislu. Novca nema, Zagreb kojim se tako upravlja ne može konkurirati za projekte Europske unije (dosad potvrđeno) s pomoću koje će se sljedećih godina financirati velik dio obnove.
Ogoljena Potemkinova sela
Potres, a nedavno i poplava ogolili su Potemkinova sela u dosadašnjem načinu obnove grada (mnogo fasadne šminke na trulim temeljima, s trulim krovovima), ogolili su i posvemašnju zapuštenost i disfunkcionalnost gradske uprave i gradskih službi. Izolacijske mjere protiv pandemije koronavirusa pomogle su prikriti koliko je zapravo Zagreb oštećen u potresu i koliko je Grad bio nefunkcionalan u tjednima nakon njega.
Uz to, funkcija sljedećega zagrebačkoga gradonačelnika ima dodatnu izvanrednu privlačnost, a to je obnova grada. Obnova sadržava i moć upravljanja novcem, budućim izgledom grada, ali i moć upravljanja socijalnom strukturom središta grada u sljedećim desetljećima. Bez obzira na to kako izgledala konačna verzija lex specialis o obnovi Zagreba, gradonačelnik će u tom procesu imati važnu ulogu.
Izgledno je da to više neće biti Milan Bandić koji je svoje gradonačelničke sadržaje potrošio. Ne može se gradonačelnik koji će graditi Zagreb za novo tisućljeće, projektno i transparentno, čak ni u pričama povezivati s dečkima koji su zaštitna lica lokalne sive ili podzemne scene. Pa da se govori kako mafija i neki lokalni Al Capone upravljaju gradonačelnikom. Kao da smo u Chicagu, u vrijeme prohibicije.
Slijedi nova utakmica, prispodobiva novom dobu. I već je sad u političko-medijskim kladionicama otvoren natječaj za novoga zagrebačkoga gradonačelnika. No, koliko mogu vidjeti, glavni kandidat glavne headhunting-agencije za popunjavanje hrvatskih ključnih političkih pozicija već je lansiran u arenu. Nije to ni Vili Beroš, kojeg su proljetos probno slali u gradonačelničku utrku, ni Domagoj Milošević, s kojim se sad kalkulira kao s budućim HDZ-ovim kandidatom. Glavni kandidat za Bandića poslije Bandića glavni je Bandićev oponent u Gradskoj skupštini i odnedavno novi vođa zeleno-radikalne ljevice Možemo! u Saboru – Tomislav Tomašević. Uostalom, sasvim netipično za stariju sestrinsku stranku, javnu potporu njegovoj gradonačelničkoj kandidaturi već je dao Zlatko Komadina, svojevrsni stečajni upravitelj SDP-a, prije izbora novog vodstva.
Društvene mreže umjesto predgrađa
Sintagma 'Bandić poslije Bandića' nije slučajna. Tomislav Tomašević zapravo je uvelike jako sličan Milanu Bandiću, onomu prije dvadesetak godina. Imaju izrazitu populističku žicu, izvrsnu komunikaciju i s ljudima i s medijma, hodajući su PR, na rubu provokacije prema establišmentu koji ih je proizveo. Obojica dolaze s lijeve strane političkog spektra, što se i dalje smatra političkom prednošću za Zagreb. Obojica vole 'delati' terenski. Dok je Bandić obilazio gradilišta, Tomašević je kao aktivist prosvjedovao protiv njih. Sada kao deklarirani gradonačelnički kandidat pred kamerama spašava susjedske stanove od poplava, a s približavanjem izbora može se očekivati i više tih supermenskih akcija.
Današnji Tomašević gradi svoju kampanju sa sličnom medijskom potporom kao nekad mladi Bandić. Nema ulaska u predgrađa kao Bandić u najboljim danima. Ali ima na društvene mreže, u duhu novog doba. I najvažnija razlika: o njemu ne bi kružile priče da je izvršitelj lokalnog Al Caponea. Jer u novom Zagrebu 21. stoljeća više neće biti Al Caponea, već samo njegovih transparentnih nasljednika. Sve bi stranke i partije time bile zadovoljne jer promijenila sa (samo) fasada upravljanja, a one bi mogle glumiti oporbu. Zato je Tomislav Tomašević vrlo ozbiljan kandidat.