Lider trend

Modne trendove konzumiraju nesigurni ljudi bez ideja

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Imam drukčiji pristup u promatranju modne scene od kritičara koji se više bave društvenom scenom i estradom, što nije područje mog interesa.

Razgovarala Jelena Gotovac
Foto Dražen Lapić

Novinski stupci, TV prilozi, oči kritičara i zaljubljenika u modu ovog će mjeseca biti usredotočeni na predstavljanje najnovijih kolekcija domaće modne scene na XV. Nivea Cro-a-Porteru. Što misli o domaćoj modnoj sceni i uspijevaju li naši kreatori biti originalni i ujedno pratiti svjetske trendove, treba li slijediti modne diktate ili su oni namijenjeni samo nesigurnim ljudima, koliko je važno izgraditi vlastiti modni stil i zašto modnom industrijom još vladaju muškarci, pitali smo pionira domaće modne kritike, komentatora, novinara, ali, prije svega, liječnika Nenada Korkuta. 

Jeste li znali
Prva kuća visoke mode
‘Haute couture’ i prvu veliku modnu kuće utemeljio je 1857. Englez Charles Worth. Voštane je figure zamijenio manekenkama da bi na inventivan način promovirao svoje skupe kreacije. Poslije je, 1892., osnovan i vodeći modni časopis Vogue.

• Kad se u javnosti spomene vaše ime, prva je asocijacija da je riječ o modnom znalcu, no vaš je radni dan posvećen posve drukčijoj profesiji.
- Zanimljivo je da sam poznat po svojim hobijima, no tek se ponegdje navodi da sam specijalist ortoped. Odmalena sam velik filmofil. Išao sam u V. gimnaziju, u Kinoteci sam provodio svaki slobodan trenutak. Sjećam se intervjua s Liv Ullman koji je učvrstio moju odluku da postanem liječnik. Naime, kad je postala Unicefova ambasadorica dobre volje, na Bergmanovo pitanje zašto se odriče glume odgovorila je da se ne želi na kraju života osvrnuti i reći: ‘Samo sam glumila.’ To je bio okidač da i sâm učinim nešto što će ostati iza mene, a to je pomaganje ljudima i osjećaj da sam društveno koristan. Dječji idealizam da mogu spasiti svijet prerastao je u altruizam, jer bavim se medicinom kao i ostali kolege kojima nije do statusa i novca, s obzirom na to da je riječ o vrlo teškom studiju, a poslije o veoma odgovornoj i zahtjevnoj profesiji. Uspjeti izliječiti bolesnika i vidjeti zahvalnost u njegovim očima moji su razlozi zbog kojih uživam u tom zvanju. 

• S druge ste strane svojim znanjem o modi, fotografiji i filmu posljednjih jedanaest godina prisutni u stručnoj kritici tih industrija. Odakle tolika ljubav prema tim umjetnostima?
- Još sam kao dijete imao široko polje interesa: bavio sam se glumom, pisanjem, pjevanjem i crtanjem, zbog čega su nastavnici očekivali da ću se baviti umjetnošću. Moja je majka u mladosti zbog svoje iznimne ljepote često pozirala, a inače je kao kemičarka radila u Jadran filmu, pa sam često odlazio na montaže i iz prve ruke pratio stvaranje filmova. Odatle se razvila ljubav prema filmu, a o modi sam najviše naučio od bivše djevojke Vlaste koja je u to doba studirala modni dizajn i vrlo lijepo gradila svoj stil. Uz nju sam počeo proučavati modni svijet, čitati i učiti o svjetskim modnim vizionarima, kako aktualnim tako i onima iz modne prošlosti.

Prvi modni kreator
Paul Poiret oslobodio je ženu neudobnoga korzeta i uštogljena načina odijevanja te izmislio dimije iako uopće nije znao šivati - prislanjao je materijal izravno na tijelo. Prvi se koristio modnim katalozima za medijsko predstavljanje svojih kreacija
.

• Komentator ste izravnog prijenosa dodjele filmske nagrade Oscar i mediji vas i dalje izdvajaju među modnim kritičarima. Uživate li, možda, takav položaj zbog nedostatka konkurencije?
- Nikad se nisam nametao medijima jer nemam potrebu za time niti živim od toga, nego od svoje profesije, koja ne dopušta kompromitiranje, zbog čega sam uvijek pazio s istupima u javnosti. Prvi televizijski prilog s dodjele Oscara napravio sam još 1999. u emisiji ‘Glamour Café’ Siniše Svilana. Tada sam imao izlet u modnu kritiku, najviše zato što se dotad nitko time nije bavio. No već mi je dugo zanimljivije pisati o povijesti mode, sociologiji i fenomenologiji tog svijeta. Imam drukčiji pristup u promatranju modne scene od kritičara koji se više bave društvenom scenom i estradom, što nikad nije bilo moje područje interesa. Nastojim biti edukativan kada dobijem medijski prostor.

Tko je Elsa Schiaparelli
Glasovita talijanska kreatorica i velika suparnica francuske suvremenice Coco uvela je 1930. patentne zatvarače na ženske odjevne predmete i umetke na ramenima, a zaslužna je i za novi koncept prodaje odjeće u buticima.

• Kako gledate na domaću modnu scenu? Može li se ona usporediti sa svjetskom u praćenju trendova?
- Naša je modna scena progresivna. Ima vrlo talentiranih kreatora koji rade unikatne stvari, ali nemaju industriju koja ih prati. Svjetske se revije odvijaju pola godine prije, zato se dogodi da se neke ideje preklope s idejama inozemnih rukopisa, no pravi modni sladokusci i među domaćim kreatorima pronalaze one koji slijede trendove, ali i vlastiti stil.

• Je li važno pratiti modne trendove i odaje li našu osobnost odjeća koju nosimo?
- Praćenje trendova odraz je nesigurnosti. Ljudi koji se boje izdvojiti iz mase i imati vlastite ideje na sebe stavljaju ono što je preporučio modni uzor ili što je izloženo u izlogu kao najnoviji modni predmet. Za takve se ljude prave kolekcije koje se mijenjaju iz sezone u sezonu. No prepoznatljivost nečije osobnosti leži u stilu, a ne u trendu. Osoba koja je samosvjesna i zna izgraditi vlastiti stil odijevanja ne mari za najnovije kolekcije, nego odijeva ono što se njoj sviđa, što joj pristaje i u čemu se dobro osjeća. Stil odijevanja kakav imaju primjerice Nina Violić i Ivanka Mazurkijević ne može se pronaći ni u jednom časopisu, to je nešto što njih čini drukčijima od drugih i posve svojima. 

Zašto lubutinke imaju crveni potplat
Praveći kolekciju inspiriranu pop-artom, Louboutin je prštave boje sa slika želio prenijeti na cipele, no smetali su mu crni potplati jer te boje nije bilo na slikama. Od asistentice je zato posudio crveni lak i obojio potplat, po čemu su i danas prepoznatljive.

• Sve je više trgovina visoke mode u Hrvatskoj. Ima li dovoljno onih koji si je mogu priuštiti i što zapravo znači odjenuti takav komad odjeće?
- Mi smo tranzicijska zemlja, i kao u svakoj takvoj zemlji mnogo je siromaštva, a malo bogatih, za koje su i otvorene takve trgovine i zbog kojih egzistira to tržište. Kod nas pojedinci mogu kupiti haljinu od 30 tisuća kuna bez obzira na trenutačne ekonomske prilike. No koliko god novca uložili u modu, taj komad odjeće ne govori ništa sâm za sebe. Moda je nadogradnja, nije jedini segment koji muškarca čini gospodinom ili ženu damom.  

• Kako objašnjavate fenomen da u modi, iako se ona ponajprije obraća ženama, u kreativnom smislu ipak vladaju muškarci?
- To treba promatrati iz drugoga kuta: u modnoj se industriji vrti velik novac, a gdje je biznis, tu su i muškarci. U modnom je svijetu, kao i u drugim industrijama, mnogo teže uspjeti ako ste žena. Stoga su čak i muškarci homoseksualci prihvatljiviji i uspješniji u tom poslu od žena. Vjerojatno je riječ o seksizmu, kao i u većini drugih poslova. Na vrhu je malo žena iako nisu ni manje talentirane ni manje požrtvovne u svom radu. Dapače, mnogo se više odriču na putu prema vrhu. Studenti modnog dizajna većinom su djevojke, no kad pogledate velike svjetske modne imperije, na čelnim mjestima, nažalost, možete nabrojiti samo dva-tri ženska imena.

• Kolekcionar ste monografija slavnih povijesnih imena, a i sami ste autor mnogih tekstova o modnom svijetu. Kanite li ukoričiti svoje znanje u knjigu o povijesti mode iz vlastita kuta?
- Ne još. Uz medicinski posao koji radim i kojemu se trudim biti maksimalno posvećen nemam vremena usredotočiti se na takav spisateljski i istraživački pothvat premda o tome razmišljam. Ništa u svom životu nisam radio površno, zato ne bih želio po svaku cijenu potpisati nešto čime ne bih bio potpuno zadovoljan. No vjerujem da će i za to doći pravi trenutak.

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju
vezani članci