Ni Maras nije stigao uhvatiti Vladinu promjenu smjera

Kolumnisti, među ostalim, postoje kako bi čitateljima predočili neke trendove koje su dokučili prije drugih. Ili da iznesu i argumentiraju jasnu tezu o nekom aktualnom događaju.

Posao kao i svaki drugi. Nekad ga napraviš bolje, nekad lošije... Ali dođe tako i tjedan kad bi istodobno mogao napisati deset pojedinačnih komentara na deset različitih tema. A opet, osjećaš da to nije ono pravo. Da katkad jednostavno trebaš reći kako neke klasične teze nemaš.
Jednostavno, čini ti se da je stvarnost zamućena. Da se tuku različiti trendovi, različite silnice te da je sve kontradiktorno i neizvjesno. Evo, ovo je taj tjedan. I zato do kraja kolumne više-manje nekoliko naizgled nepovezanih sličica s teško definiranim zajedničkim nazivnikom...

Noć duga 33 mjeseca S jedne strane, kolumnist osjeća satisfakciju kad napokon, nakon gotovo tri godine, i predsjednik Vlade dođe do zaključka do kojega je odavno došla šačica u nezavisnome poslovnom tjedniku okupljenih novinara i urednika: da Hrvatskoj treba model rasta zasnovan na izvozu.
Ali onda, s druge strane, opet se oglasi ministar obrta i malog poduzetništva Gordan Maras. Poznat kao bespogovorni apologet premijera Milanovića. Na to smo se već naviknuli. Ali ne i na nedovoljnu budnost tog ministra. Pa on nije čuo posljednje poruke svog šefa, nego ponavlja recept koji je bio aktualan tjedan dana prije. Onaj o tome kako će se morati povećavati osobna potrošnja u Hrvatskoj.
Očito su promjene smjera postale prebrze čak i za politički vrlo okretnog Marasa. Koji je počeo ‘trokirati’ i u stilskim figurama, pa tako jedanaesti uzastopni kvartal s padom BDP-a nesmotreno komentira objašnjenjem da se stvari ne mogu ‘promijeniti preko noći’. E, sad, koliko znam, i najdulja noć na planetu Zemlji, ondje na polovima, traje šest mjeseci. Kakva je to Marasova noć od 33 mjeseca? Sigurno u svemiru postoje planeti na kojima noć traje tako dugo, ali čak bi i SDP-ovi ministri morali znati smisliti drugačije izlike zašto će kolektivno ostati upamćeni po nesposobnosti da bar jedan kvartal zabilježe makar i minimalan rast BDP-a.
U sjeni Marasove produljene noći depresiju dodatno izazivaju poruke iz HDZ-ova dvorišta. Iz kojeg eurozastupnica Ivana Maletić šalje sličnu kvalitetu izjava. Ako je suditi prema njezinim porukama, HDZ, ako dođe na vlast, neće stalno mijenjati poreze. I to će preporoditi nacionalnu ekonomiju.
Već vidim i budućega HDZ-ova premijera koji će nakon tri godine glavinjanja između investicija, državne i osobne potrošnje u sumrak mandata otkriti da je rješenje u izvozu.

Cijena s PDV-om ili bez njega A u sjeni visokoumne politike ljudi se prilagođavaju stvarnosti. Pa mi kaže znanac koji se upustio u dizanje BDP-a tako što obnavlja roditeljsku kuću da majstori s kojima pregovara uredno daju cijenu s PDV-om i bez njega. Kad čitaš u novinama da je PDV 25 posto, nekako se privikneš. Ali kad vidiš što to znači u kalkulaciji - smrzneš se. I počneš dogovarati s majstorima kako da prođeš jeftinije, opravdava se znanac.
Nakon šest godina recesije samo najjači mogu ostati psihološki stabilni. Poduzetnik Saša Cvetojević jada se kako je zaposlio daljnjeg rođaka kao vozača dostavljača. Mladić je u vrlo nezavidnoj financijskoj situaciji, ali ne radi nikako. I sasvim mu je svjedno hoće li ostati bez posla.
U isto vrijeme, prisluškujući trojicu nižih menadžera u nekoj drugoj dostavljačkoj tvrtki, čujem priču o 55-godišnjaku koji je pao s motora i usprkos dvama puknutim rebrima inzistirao na tome da radi i dalje i da je sve u redu. Jer mu je za tri dana trebao biti obnovljen ugovor na određeno vrijeme...
I posljednja slika stanja u ovome sluđenom društvu. Subota ujutro. Pokraj ograde u sporednoj uličici u redu stoji šestero, reklo bi se, umirovljenika. Svi imaju cekere ili vrećice. Što rade? Čekaju jednog od onih poljoprivrednika koji su donedavno budili ljude uzvikom: ‘Krumpira, luka...!’
Sad on više ne viče. Dođe u dogovoreno vrijeme, proda okupljenima što ima. Na obližnjoj tržnici to ne može. Navodno svi štandovi pripadaju dvojici ‘veletrgovaca’ i za robu pravih proizvođača nema mjesta. Pa su se kupci i prodavači počeli sastajati ilegalno. Možda je i tu Facebook odigrao ulogu platforme za povezivanje ponude i potražnje.
Kao što poznati Zvonko Bogdan ima na repertoaru naslov ‘Ova pjesma refren nema’, tako ni ova kolumna tezu nema. Prepuštena je svakom od čitatelja.