Nacija maloumnika, danas, sutra

Dakle postalo je službeno. Sve ono što je bilo na razini paušalne impresije i jednog sasvim načelnog dojma dobilo je svoju znanstvenu potvrdu. Hrvati su, nema više nikakve sumnje, totalne, čiste, apsolutne, predane i tvrdokorne balkanske seljančuge bez šanse za bolju dijagnozu u bližoj budućnosti. Naprotiv. Taj se, ponavljam znanstveni, zaključak nameće, nakon što pročitate rezultate GONG-ovog istraživanja među srednjoškolcima, našem jamstvu zlatne budućnosti. Sav internet, poplava medija, uopće jedno nezauzdano otvaranje države zatočene u 50-ogodišnjem mraku izoliranosti, nije donijelo nikakav rezultat, dapače, izokrenulo je i ono postignuto.

Tako naša vrla omladina vješta u pražnjenju boca po zamračenim parkićima ne zna tko je na vlasti, smatra homosekusalnost bolešću, nije sigurna kakva je točno tvorevina bila NDH, drži da ratne zločine ne treba kažnjavati (samo neke, inače) , kao niti da treba ulaziti u Europsku uniju, kako valja slobodu govora ograničiti, da nacionalne manjine ne trebaju baš imati toliko puno prava itd itd, truć truć truć, bljuv bljuv bljuv. O konkretnim postocima suvišno je pisati jer su u većini medija posljednjih dana detaljno predstavljeni, zato je možda zgodnije pozabaviti se onime što oni pokazuju. Prvo, da srednjoškolci u životu nisu otvorili novine, a što je gore da nisu čak niti letimično, tražeći kanal sa svojim omiljenim degeneričnim reality showom, ili stranicu s vijestima iz života tobožnjih celebritya primjetili tko je na vlasti, tko nije, tko želi biti i tko definitivno s nje ne želi sići. Vlasta je već dugo vremena popularna tema o kojoj bi osnovne podatke trebali imati i komatozni pacijenti u stanju vegetacije posljednjih pet?, deset? godina.

O povijesti znaju sve, odnosno apsolutno ništa. Pa čak i kad gaje simpatije prema ustašama, što je iznimno popularno, mogli bi barem znati da su dotični bili, to je vjerujem ipak i u novoj Hrvatskoj nesumnjivo, nacisti. Onda ne znaš što je gore, kad nemaju definiran stav ili kad imaju. Evo recimo, Europska unija, tvorevina prema kojoj svakako treba imati dozu zdrave skepse, ali i biti realan, za njih je persona non grata, oni smatraju da nam, vidi se svaki dan, ide samima izvrsno. Nitko im još nije uspio objasniti da je i ono malo civilizacije postignuto u posljednjih 20 godina rezultat uvlačenja baš u to toplo europsko dupe.

Stav o homosekusalnosti i nacionalnim manjinama jednako je otužan, ali i realan. Prvi su bolesnici kojima valja zabraniti javne nastupe jer pružaju loš primjer, dok drugi jednostavno načelno smetaju. O ograničavanju nastupa dalo bi se pričati, no vjerojatno ima daleko boljih kandidata za to. Što uopće reći o manjinama? Postoji jedno mjesto za njih, valja organizirati transport. Srećom, novaca u proračunu trenutno nema, a i vlak bi vjerojatno iskočio iz tračnica. Slobodu medija treba ograničiti? Ne znam, sudeći po razini informiranosti ispitanih ionako ih nitko ne čita, gleda ili sluša, pa bi taj potez bio sasvim nepotreban. Ipak, u ograničavanju slobode govora, istupa, i usudio bih se dodati glasačkog prava, ima nešto. Gledajući odgovore bistrih maturanata, padaju mi napamet neke skupine za koje bi to bilo blagotvorno. 

Rezultati su, i to zaista treba reći, čisti horor, nešto što izgleda kao da je provedeno među Hitlerjugendom, ne među omladinom jedne srednjoeuropske države, buduće članice EU. Stručnjaci su, pored uobičajenih razloga primjetili da se njihovi stavovi ne razlikuju previše od stavova starijih građana, odnosno njihovih roditelja. I sve je to sasvim u redu, legitimno. Na kraju krajeva, njihovo je demokratsko pravo imati, odnosno nemati, stavove (tu neću niti isticati očiti paradoks). Postavlja se samo jedno pitanje - kako itko o njih uopće može misliti da zaslužuje bolju vlast ili državu od one koju ima? Ovo je, izgleda, još i zemlja meda i mlijeka kakva bi trebala biti. Stvarno uvijek može gore. Štoviše, kako stvari stoje, i bit će, samo dajte vremena.