Pravni institut koji ograničava nepovredivost vlasništva

Nepovredivost vlasništva utvrđena je člankom 3. Ustava kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka. Člankom 48. Ustava jamči se pravo vlasništva, a čl. 50. jasno je određeno da se vlasništvo može ograničiti i oduzeti samo ako je u interesu Republike Hrvatske i uz naknadu tržišne vrijednosti. Pred hrvatskim sudovima mnogo je predmeta u kojima vlasnici nekretnina tuže druge osobe koje im godinama ograničavaju ili oduzimaju to pravo, uglavnom zadržavajući u posjedu cijelu nekretninu ili dio nje. Za to vrijeme vlasnik nekretnine ne može stupiti u posjed svoje nekretnine, zbog čega je prisiljen pokrenuti sudski postupak.

U tome uglavnom dugotrajnom sudskom postupku vlasnik nekretnine kao tužitelj dužan je dokazivati svoje vlasništvo nad nekretninom, koje je često neosporivo i za koje posjeduje valjanu dokumentaciju i osnovu, a druga strana, tuženik, uglavnom svojim paušalnim i nepotkrijepljenim navodima te ostalim procesnim radnjama pridonosi samo dugotrajnosti sudskog postupka. I kada sud donesene prvostupanjsku presudu, očekivano u korist tužitelja, tuženik podnosi razne prigovore i pravne lijekove o kojima odlučuju viši sudovi, što produljuje razdoblje vlasnikova preuzimanja nekretnine u posjed.