AI agenti preuzimaju urede: Koji su poslovi u Europi najugroženiji?

Za razliku od prijašnjih tehnoloških revolucija koje su automatizirale fizički rad, val razvoja umjetne inteligencije izravno cilja na visokoplaćene, visokoobrazovane profesionalce, glavno je to saznanje iz opsežne studije o utjecaju tzv. 'agentske umjetne inteligencije' na budućnost rada, koju su proveli tvrtka za upravljanjem rizicima Coface i Opservatorij ugroženih i novih radnih mjesta (Observatory of Threatened and Emerging Jobs, OEM).

Kako su na online medijskoj konferenciji objasnili Aurélien Duthoit, analitičar u Cofaceu, i Axelle Arquié, istraživačica i suosnivačica OEM-a, umjetna inteligencija polako postaje samostalni sudionik na globalnom tržištu rada, što ima svoje prednosti, ali i mane.

Najsigurniji fizički poslovi

Naime, analizom više od 900 zanimanja u 12 ključnih svjetskih gospodarstava, istraživači su mapirali potencijal AI automatizacije. Jedan od najvažnijih zaključaka jest da su radna mjesta koja zahtijevaju fizičku prisutnost i interakciju s materijalnim svijetom trenutačno najotpornija na promjene koje donosi automatizacija. Upravo ta povezanost s opipljivim okruženjem na neki način štiti zaposlenike, budući da umjetna inteligencija, unatoč svojoj naprednoj logici, još uvijek ne može zamijeniti ljudsku spretnost i snalažljivost.

Isto tako, poslovi u građevini, ugostiteljstvu ili proizvodnji imaju stopu izloženosti automatizaciji manju od 10 posto, jer današnji modeli umjetne inteligencije još uvijek teško navigiraju fizičkim prostorom.

S druge strane, poslovi koji uključuju obradu informacija i podataka (tzv. processing jobs) nalaze se na prvoj liniji udara. Financijski analitičari, pravnici, administrativno osoblje i IT inženjeri više nisu zaštićeni svojim formalnim znanjem.

Kako su objasnili stručnjaci iz Cofacea, 'agentska' umjetna inteligencija predstavlja drugu fazu revolucije koja će u sljedećih pet godina moći samostalno planirati, upravljati datotekama i izvršavati kompleksne zadatke bez stalnog ljudskog nadzora. To znači da će umjetna inteligencija uskoro potpuno preuzimati neke ljudske zadatke, no ne sve.

Hrvatska za sad sigurna

Također, koliko će koja država biti otporna na ove promjene ovisi prvenstveno o strukturi njezina gospodarstva, pa su istraživači jasno definirali europske regije prema stupnju rizika.

Zemlje s visokom izloženošću, poput Danske, Švedske, Velike Britanije, Nizozemske i Švicarske, predvode listu jer se njihova gospodarstva temelje na znanju, financijama i IT sektoru, što ih čini najranjivijima na automatizaciju uredskih poslova.

Središnja Europa i Francuska bilježe umjerenu izloženost. Naime, iako se industrijske sile poput Njemačke, Poljske, Austrije, Slovačke i Slovenije uvelike oslanjaju na proizvodnju gdje su radnici na trakama sigurni, te industrije zapošljavaju golem broj inženjera i pravnog osoblja koji su pod visokim rizikom.

Najnižu stopu izloženosti ima Južna Europa, npr. zemlje poput Španjolske, Grčke, Turske, pa i Hrvatske, jer su njihove ekonomije temeljene na uslugama u turizmu, poljoprivredi i fizičkoj gradnji.

Fiskalni izazovi

Jedan od najintrigantnijih i ujedno najalarmantnijih zaključaka pressice ticao se javnih financija. Naime, budući da AI cilja na najplaćenije radnike, države bi se mogle suočiti s naglim padom prihoda od poreza na dohodak uz istovremeni rast troškova za nezaposlene.

Dodatni rizik je i 'fiskalno curenje', primjerice, ako lokalnu radnu snagu zamijeni AI infrastruktura u vlasništvu američkih tehnoloških giganata, porezna baza se seli iz lokalnih plaća u međunarodni kapital, što bi moglo isprazniti nacionalne riznice.

Iako su govornici naglasili da 'tehnička izloženost' ne znači nužno i automatsko nestajanje navedenih radnih mjesta, rani signali tog trenda već su vidljivi na tržištu. Podaci pokazuju da je zapošljavanje u IT sektoru u Francuskoj primjetno stagniralo od uvođenja naprednih generativnih modela krajem 2022. godine, što je oštar odmak od trenda rasta koji je trajao od devedesetih.

Međutim, autori su naglasili da cilj studije nije širenje panike, nego razumijevanje gdje se otvaraju najveće prilike za automatizaciju radnih zadataka. Tranzicijski period bit će izazovan, priznaju Duthoit i Arquié, osobito za visokoobrazovanu radnu snagu, ali će dugoročno nastati nove uloge i industrije koje danas ne možemo niti zamisliti.