Od tvornice vagona 1921. do Đure Đakovića na češki pogon

Prva jugoslavenska tvornica vagona, strojeva i mostova d.d. Brod na Savi, preteča Đure Đakovića, osnovana je 17. veljače 1921. 

Među dvadesetak inicijalnih dioničara bilo je desetak banaka i tvornice ARBOR DD za industriju drva Zagreb, Bothe i Ehrman tvornica pokućstva Zagreb, Dugo Selo DD. za industriju drva u Zagrebu, Slatinska industrija drva DD u Zagrebu, Slavonija DD za industriju drva u Brodu, Slavonsko trgovačko društvo ugljena Kaufmann i drugovi u Slavonskom Brodu i Una D.D. za industriju drva u Brodu.

Među dvadesetak inicijalnih dioničara bilo je desetak banaka, među kojima Prva hrvatska štedionica u Zagrebu, Jugoslavenska banka d.d. u Osijeku i tvornice Arbor d.d. za industriju drva Zagreb, Bothe i Ehrman tvornica pokućstva Zagreb, Dugo Selo d.d. za industriju drva u Zagrebu, Slatinska industrija drva d.d. u Zagrebu, Slavonija d.d. za industriju drva u Brodu, Slavonsko trgovačko društvo ugljena Kaufmann i drugovi u Brodu na Savi i Una d.d. za industriju drva u Brodu i Tvornica za strojeve i željezničku opremu Kistarcs. Oko 90 posto osnivačkog kapitala bilo je u domaćim rukama. 

Prvi poslovi bili su popravak lokomotiva i vagona uništenih u ratu. Posla je bilo toliko da je ubrzo bilo 1200 zaposlenih. Nakon nekoliko godina izgrađen je prvi most (preko Tise), dovršen je prvi teretni vagon, proizveden prvi parni kotao i lokomotiva 'Sava'. 

Prvi izvozni posao izveden je 1929., kada su izgrađena i montirana tri željeznička mosta u Grčkoj. Tijekom 1930-ih, kada je tehnologija zavarivanja čelika još bila u razvoju i u tehnološki razvijenim državama poput Njemačke, Belgije i Francuske, poduzeće se gradnjom čeličnih mostova posebno istaknulo u svjetskim razmjerima. U 1930-ima je počela proizvodnja rezervoara za rafinerije, te gradnja dizalica i transportnih uređaja. 

Prvo mjesto u svijetu

Po nalogu vlasti NDH poduzeće je 1941. nacionalizirano te mu je promijenjen naziv u Tvornica vagona, strojeva i mostova d. d. Brod na Savi. Pod tim je nazivom djelovalo sve do kraja II. svj. rata. Tvornica je dobila narudžbe od njemačkih vojnih vlasti za izradbu vojnoga materijala za vremensko razdoblje od više godina u opsegu kojim je njezin kapacitet bio potpuno iskorišten. Dio kapaciteta usmjerila je na proizvodnju artikala za vojne potrebe, primjerice zrakoplovnih bombi bez upaljača. Cijeli tvornički kompleks znatno je stradao 1944. tijekom savezničkih bombardiranja. 

Od 1947 posluje kao Đuro Đaković u čast političara, sindikalnog čelnika koji je kao bravarski majstor u njoj radio 1927. I nakon II. svj. rata bilo je puno posla na obnovi željezničkog voznog parka. Prva dizelska lokomotiva proizvedena je 1955., a 1958. prestala je proizvodnja 'parnjača'. 

Za vrijeme industrijalizacije rekonstruirane su postojeće šećerane i cementare i građene nove. Đuro Đaković je 1969. dospio na prvo mjesto u svijetu u proizvodnji automatiziranih kotlova Steamblock (ukupno ih je proizveo 613). Od 1976 posluje kao SOUR sa 26 radnih organizacija. 

Pogon za proizvodnju specijalnih vozila osnovan je kako bi popunio proizvodne kapacitete poduzeća, koji su 1970-ih i 1980-ih zbog svjetske recesije na tržištu željezničke opreme, bili smanjeni i 1983. počela je serijska proizvodnja tenka M-84 za JNA. Od 1991. pogon je proizvodio tenkove za potrebe HV-a, te je radio i na održavanju drugih oklopnih sredstava i razvijao i proizvodio drugo oružje, oruđe i streljivo. 

Drastično smanjenje broja radnika

Nakon 1991. Đuro Đaković posluje kao holding, ali suočava se s gubitkom tržišta, što dovodi do vala stečajeva i privatizacije dijela tvrtki. Od 2016. posluje kao Đuro Đaković grupa. Iako je ukupno poslovanje ostatka grupacije i dalje bilo na klimavim nogama, u tvorničkom kompleksu koji se prostire na 91 hektaru posluje još 90-ak tvrtki izvan nekadašnjeg sustava. Umjesto nekadašnjih 16.000 ljudi sad je tu bilo oko 4300 zaposlenih. Da se tu ipak nešto događa pokazuje podatak da se u kompleksu troši više struje nego u 'zlatno doba' iako su slični strojevi tada trošili i do četiri puta više električne energije nego danas.

Đakovića je u rujnu 2022. od stečaja dokapitalizacijom spasio današnji većinski vlasnik češka kompanija DD Acquisition i stabilizirao poslovanje. Uz matičnu kompaniju u grupi su ĐĐ Specijalna vozila, koja ostvaruju 85 posto prihoda, te ĐĐ strojna obrada i ĐĐ energetika i infrastruktura. 

Od niza nekadašnjih sastavnica koje su se izdvojile posebno treba istaknuti dvije najveće – Đuro Đaković montažu i Andritz TEP (nekadašnji ĐĐ TEP).